Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 06.09.2020. 14:00
  • Severnobanatski okrug, Vojvodina, Kikinda

Novo vreme traži domaću hranu, ali u novim programima proizvodnje?

Pisali smo o prehrambenom patrioizmu, u kom se većina čitalaca Agrokluba u komentarima na društvenim mrežama pronašla. Tu su i Kikinđani. Međutim, da li tom patriotizmu i sami proizvođači mogu da izađu u susret?

Foto: Bigstock/Yanosh Nemesh
  • 221
  • 37
  • 0

Mi iz Kikinde bili smo dugo totalne prehrambene patriote. U drugoj polovini prošlog veka kad je Kikinda imala odlično razvijenu industriju, naročito prehrambenu, "Prima" je prerađivala voće i povrće, "PIK" proizvodio suhomesnate delicije, a Kikindski mlin se bavio brašnom i proizvodima od brašna. Kikinđani nisu hteli da jedu paštetu niti "čajnu" kobasicu ako nije iz PIK-ovog pogona, u kome je proces proizvodnje bio zaokružen: u fabriku su stizala živa goveda i svinje otkupljene od proizvođača, a sa druge strane 'ispadale' viršle, kobasice i ostali asortiman lokalnih prodavnica mesa i suhomesnatih proizvoda.

Da li ste prehrambene patriote?

Za brašno Kikindskog mlina svaki meštanin će vam se zakleti da se nalazilo na trpezi carske austrougarske porodice, ne zamarajući se oko toga da li je ovaj podatak tačan, a takođe najradije kupiti sir iz obližnjeg Mokrina i mileram iz Sajana. Naravno, domaći - onom koji proizvode žene kod svoje kuće, od mleka koje su pomuzle od svojih krava i po receptima kojima, ne može da konkuriše nijedan proizvod iz marketa. 

'Paradajz' turisti

U međuvremenu se malo toga promenilo u patriotskim prehrambenim navikama, osim što su "Prima", "PIK" i mnoge druge fabrike nestale u tranzicionim procesima, a kupovna moć stanovništva opala. Ni dan danas Kikinđani kad se dočepaju Grčke ili nekog drugog mora neće da probaju lignje i druge morske divote nego ostaju verni punjenim paprikama, gombocama i pasulju s kolenicom, taman i ako moraju zamrznutog da ga donesu do mora.

Kikinda nema nijedan kineski restoran, uprkos nekoliko vrlo ambicioznih otvaranja atraktivnih lokala ove vrste, a kao anegdota zvuči podatak da su se jedva 'primili' leskovački roštilj i banjalučki ćevap. I danas, upravo sad, u doba ostavljanja zimnice, Kikinđani i Kikinđanke će najradije kupiti paradajz, papriku, šljive za pekmez i rakiju, sve drugo voće, krastavce i sve ostalo od poznate osobe, proizvođača ili barem poznatog preprodavca. Sok od paradajza, isceđen pomoću mašine, takođe se kupuje samo i jedino od komšije za koga znamo da isporučuje najkvalitetniji sok.

Kad je cena paradajza vrlo niska - sve klase se kuvaju?

Priuštili bi Kikinđani sebi i pravu domaću šunku, usoljenu u kućnoj režiji i dimljenoj u domaćoj sušari, umesto šunke iz Švarcvalda, samo da ta domaća nije tako skupa i samo kad bi proizvođači hteli da je prodaju na 300 grama, a ne samo i jedino celu po ceni od 150 evra, tako da pravu domaću šunku uglavnom jedu oni koji su je proizveli.

Očišćeno pileće meso sve češće se kupuje direktno od proizvođača, iako je skuplje od onog u prodavnici s objašnjenjem "barem znam kako je hranjeno", a hranjeno je domaćim koncentratom kao i pile sa farme. Ljudi žele da veruju kako su kupili pravo 'zdravo', 'organsko' meso od koke koja je "kljucala po dvorištu", a proizvođači toj želji izlaze u susret. 

Da li treba nešto da promenimo?

Na rafovima svake kikindske samousluge nalaze se proizvodi iz uvoza, pa se postavlja razumno pitanje: zašto se toliko uvoze voće slabo poznato stanovništvu (nimalo jeftino - jedan manji mango 199 dinara!) i prerađevine od mesa, od Albanije do Italije i mnogo udaljenijih država, kad ljudi ne kupuju, barem u manjim sredinama?

Uvezli smo preko 11.600 tona svinjskog mesa za šest meseci, a cena našeg - pada

I da li je neophodan uvoz svinjetine za tradicionalno svinjogojski kraj, u kome je do nedavno svako domaćinstvo, osim onih u strogom centru grada, hranilo bar jednu svinju, a sad se 'ne isplati' jer jeftinije meso iz prekomernog uvoza svakako može da se nađe svuda? I da li je konzervativizam u prehrambenim navikama dobar ili loš? Da je dobar, ne bi toliko Kikinđana imalo visok pritisak i sva moguća kardiovaskularna oboljenja.

I šta ovde proizvođači mogu da urade? Da se okrenu novim programima proizvodnje, onom brzinom kojom kupci to od njih očekuju.   


Tagovi

Uvoz Domaća proizvodnja Kikinda Kikindski mlin PIK Jeftino meso Domaća šunka Brašno Poljoprivredna proizvodnja


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kačamak sa čvarcima na vranjanski način.