Osnova su šećer i voda, a najbolje je kada se pomeša i sa medom, kaže Tina Marković, pčelarka iz Bora i dodaje da bi trebalo ostaviti dve trećine meda i dodati jednu trećinu šećernog sirupa, ili napraviti srazmeru, najviše, pola-pola 'što bi bilo prihvatljivo'.
Sada kada pripremamo pčele za prezimljavanje podrazumeva da im treba obezbediti dobre zalihe hrane. Međutim, kako saznajemo od Tine Marković iz Bora koja se pčelarstvom bavi već četiri godine, svaki pčelar će se složiti da je zapravo prihranjivanje samo nužno zlo.
Svako društvo mora imati minimum 15 kg hrane, obavezno dobro raspoređene. Dakle bitno je da se hrana nalazi oko klubeta, po ćoškovima ili u nekom nastavku.
"Ako pčele nemaju tu količinu i ako, na primer, vadimo med ili, recimo kao ove godine, one ni same nisu stigle da ga sakupe, barem je kod mene takav slučaj, onda ih moramo u jesen malo prihraniti šećernim sirupom, a zimi pogačama. Koriste se obične pogače, zatim sa nozecidom ili sa forsapinom kasnije", kaže mlada pčelarka iz Bora i dodaje da za njih postoje razni recepti, ali najbolja je kombinacija sa šećerom i medom.
"Neko stavlja i beli luk, jod ili kvasac, ali to je već sve individualno i svaki pčelar radi drugačije. Osnova su šećer i voda, a najbolje je kada se pomeša i sa medom", dodaje objašnjavajući da bi trebalo ostaviti dve trećine meda i dodati jednu trećinu šećernog sirupa, ili napraviti srazmeru, najviše, pola-pola 'što bi bilo prihvatljivo'.
U pripremi šećernog sirupa Markovićeva koristi samo šećer i vodu, bez ikakvih drugih dodataka, a kad ostane dodaje i med u sirup. Naravno, to su odnosi u korist šećera 1:1, 2:1 ili 3:2 u odnosu na vodu.
"Uglavnom se koristi 3:2, dakle tri kilograma šećera na dva litra vode. Mislim da je to idealno. Onda se daju što manje porcije u što većim količanama. Ali opet, zavisi od svakog društva da li je jače ili slabije, ima li više ili manje meda. Konkretno, ja pravim u razmeri 1:1, i prihranjujem nekih desetak dana, zato što su moje hranilice male i onda dosta hrane nestaje te moram duže da dajem."
Takođe, "bitno je da se prihranjivanje obavlja predveče, zapravo pred mrak, i da se vodi računa da sirup ne curi po košnici, poklopcu ili zbegu", napomenula nam je naša sagovornica stavljajući poseban akcenat da košnice budu očišćene od varoe.
"Tu se koristi minimum dva različita preparata protiv varoe, na primer mravlja kiselina i oksalna na zimu, ali i to zavisi od pčelara. Pčelinjak, takođe, treba da bude na dobrom mestu, zapravo da je zaklonjen od vetra, od udara, i da zemlja nije močvarna već propustiva i da ne zadržava vlagu. Naravno, treba da se suze leta na košnicama kako bi se pčele odbranile na ulazu da ne bi ulazili miševi i druge životinje", dodaje sagovornica.
Najprikladnije doba za prihranu pčela šećernim sirupom je period od 1. avgusta do sredine septembra, kako bi se pčele spremile za zimu. Ipak, Tina zaključuje da je idealno vreme da se završi s prihranjivanjem još ranije.
"Ako krenemo da prihranjujemo ranije, onda nema više vađenja meda. Dakle, njima se neće desiti ništa loše, ali ne smemo vrcati med za prodaju. Ako obavimo kasnije, onda je njima mnogo teže da prerade taj sirup i dolazi do većeg trošenja pčela", objašnjava Markovićeva koja je napustila posao u Novom Sadu i vratila se u rodni Bor kako bi uspešno nastavila dedin posao proizvodnje pčelinjih proizvoda.
Tagovi
Autor