Naučnici upozoravaju da najveća količina otpadne mikroplastike nije potopljena u morima, već je zakopana u zemlji.
Mikroplastika, sitne čestice plastike koje nastaju razvojem komercijalnih proizvoda i razgradnjom plastičnih predmeta, smatra se važnim zagađivačem naše okoline. Poznato je da u zemljištu nije inertni polimer, već uzrokuje štetne pedološke i ekološke posledice.
Posebno zabrinjavaju rezultati nedavno sprovedenih istraživanja nene prisutnosti u gotovo 80 odsto testiranih uzoraka ljudske krvi kao i da mogu putovati telom i zadržati se u organima. O uticaju na zdravlje još se ne govori, ali smatra se da te čestice oštećuju ljudske ćelije uzgojene u laboratoriji.
Istraživanja profesorice agronomije sa Univerziteta u Kanzasu Meri Bet Kirkam, dokazala su da se toksičan i kancerogeni kadmijum veže za mikroplastiku i kao takav nakuplja u pšenici. Osim toga, kineski istraživački tim je dokazao da nanoplastika smanjuje težinu i visinu kupusa, sadržaj hlorofila u listovima i usporava rast korena. Nemački naučnici su pokazali da mikroplastika utiče na krtost i gustoću zemljišta, mikroorganizme u njemu, sposobnost da zadržava vodu i druga hemijska i fizička svojstva od kojih zavisi rast biljaka.
Naučnici upozoravaju da najveća količina otpadne mikroplastike nije potopljena u morima, već je zakopana u zemlji. Procenjuje se da je masa koja se svake godine taloži u zemlji dva do tri puta veća od količine koja pliva morima i okeanima. Čak oko 700.000 tona svake godine završi u zemljištu Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
Plastika u poljoprivredi sve više zagađuje zemlju - nema alternative?
Otporna je na biorazgradnju jer u zemlji jednostavno ne postoje mikroorganizmi koji je mogu razgraditi. S vremenom postaje sve sitnija i pretvara se u nanoplastiku koju je nemoguće izdvojiti iz zemlje.
Mikroplastika u tlu zasigurno uzrokuje i štetne biološke posledice, što je dokazano istraživanjima naučnika sa Univerziteta Anglia Ruskin na kišnu glistu i rast ljulja (Lolium perenne). U istraživanju su ispitali uticaj polimlečne kiseline (PLA), polietilena visoke gustoće (HDPE) i mikroplastičnih vlakana koji se koriste u izradi odeće (akril i najlon). Nakon perioda od 30 dana u prisutnosti HDPE (koji se obično koristi u proizvodnji plastičnih boca i kesa) otkrili su da su kišne vrste vrste Aporrectodea rosea izgubile u proseku 3,1 odsto svoje težine u poređenju sa kišnim glistama koje žive u kontrolnim uslovima, bez dodatne mikroplastike.
U kontrolnoj grupi težina se povećala za 5,1 odsto tokom istog razdoblja. Ova studija je pokazala i da prisutnost HDPE dovodi do smanjenja pH vrednosti tla dok PLA dovodi do smanjenja visine izdanaka, a u kombinaciji s mikroplastičnim vlaknima i do manje klijavosti ljulja. Autori studije ističu da je moguće da se mehanizmi uticaja mikroplastike na kišne gliste mogu uporediti s onima kod srodnih vodenih glista, koje su prethodno proučavane. Smatraju da verovatno utiče na prolaz hrane kroz probavni sistem kišne gliste i time ograničava apsorpciju hranjivih materija i posledično, smanjeni rast.
Zaključuju da je vrlo verovatno da će svako zagađenje koje utiče na zdravlje faune tla, poput kišnih glista, imati snažan uticaj na druge aspekte ekosastava tla, posebno na rast biljaka.
Tagovi
Autor