Gruzijska istraživačica Ana Mikadze - Čikvaidze posećuje gruzijska sela i otkriva bogatstvo koje ta zemlja ima u proizvodnji sira, a koje je bilo gotovo strogo čuvana tajna.
Sir i vino odlično se uklapaju, to zna svaki pravi gurman. Međutim, da li znate da je kolevka vina Gruzija? I ne samo vina nego, čini se i sira. To tvrdi gruzijska istraživačica Ana Mikadze - Čikvaidze i upućuje na lokalni muzej Mtskheta koji se nalazi u blizini glavnog grada Tbilisija. Tamo se nalaze arheološki dokazi koji nagoveštavaju da su Gruzijci pre nekoliko hiljada godina bili prvi ljudi koji su proizvodili sir.
Vremenom su se, kako piše BBC, u različitim regijama Gruzije razvile različite tehnike proizvodnje sira pa danas ta zemlja ima široku paletu vrlo različitih proizvoda.
Ipak, mnogi Gruzijci nisu svesni bogatstva koje imaju, a sve "zahvaljujući" 70-godišnjoj sovjetskoj ekonomiji koja je bila vrlo opresivna prema proizvodnji sira i tačno odredila koji sirevi mogu da se proizvode za opštu potrošnju, a koji ne. Masovno su se proizvodile samo četiri jednostavne vrste: imeruli, sulguni, karkhunli (što doslovno u prevodu znači "fabrički sir") i guda (potpuno nevezano za holandsku gaudu).
Zato Mikadze - Čikvaidze, predsednica Gruzijskog udruženja proizvođača sireva, ima misiju - vratiti sir i sirare u centar pažnje. Posećuje mala, planinska sela i locira farmere koji su očuvali stare, tradicionalne recepte po kojima još uvek prave neobične sireve.
Naime, mali farmeri te vrste sireva pravili su u vrlo malim količinama, tek za svoju porodicu jer su se bojali kazni.
U mestima Andriatsmindi i Čobareti, na jugu Gruzije, pravi sir tenili je svežeg, slanog ukusa. Pravi se ručnim izvlačenjem tople surutke u duge strune i izgleda poput špageta. Galina Inasaridze je žena koja je tenili naučila da pravi od majke i bake, a znanje je prenela i na svoju decu. Danas zapošljava i dve lokalne žene i prodaje oko 500 kilograma sira mesečno i to po puno višim cenama u odnosu na vreme pre 10 godina kada je proizvodila par kilograma mesečno.
Sir guda, drugačija od onog istog, fabrički proizvodenog, pravi se i danas, u regiji Tušeti, a odležava šest meseci. Vrlo je slan i aromatičan. Sir narčvi dolazi iz regije Svaneti. Čuva se u maloj drvenoj posudi pritisnut kamenjem tokom tri meseca. To je mekan sir, teksture maslaca i vrlo jakog ukusa. Dambalkhačo je suvi sir iz kalupa, a pravi se u regiji Mtskheta - Mtianeti severno od Tbilisija od kravljeg mleka i ima blagi, pomalo opor ukus.
Kako bi edukovala Gruzijce o bogatoj istoriji i vrstama, ali i pomogla da se razvije tržište domaćeg sira, Mikadze - Čikvaidze od 2015. organizuje godišnji festival sira u Tbilisiju, koji se proširio na provincije u čitavoj zemlji. Ovde posetioci mogu i da probaju razne gruzijske sireve i da nauče kako se oni prave. Ova čuvarka tradicionalnih sireva zaslužna je i za otvaranje prodavnice sira u glavnom gradu, u kojoj sireve nabavljaju i vlasnici restorana.
Ta žena je do sada pronašla više od 60 vrsta sira širom Gruzije. U Tbilisiju danas ima 10 prodavnica i restorana u kojima oni mogu da se kupe. Čak je i gruzijska vlada čula za aktivnosti Mikadze - Čikvaidze i žele da promoviše nacionalno bogatstvo u širem opsegu.
Tagovi
Autorka