Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Skladištenje žitarica
  • 18.04.2021. 16:00

Cene ratarskih kultura sve više, ali mnogi prodaju rod po žetvi - zašto?

Skok vrednosti ratarskih kultura izazvao je veće interesovanje poljoprivrednika za ovu granu agrara, ali je čuvanje žitarica za mnoge rizik.

Foto: Bigstock/GolubSergei
  • 2.746
  • 216
  • 0

Cene ratarskih kultura u poslednjim mesecima iznenadile su proizvođače, a oni koji su uskladištili svoj rod i prodali ga u prethodnim nedeljama ili čak ovih dana zaista su imali sreće i mogli da zarade mnogo više. Međutim, ratari koji nemaju kapacitete za čuvanje useva, ostali su uskraćeni za veći prihod.

Kako navode u Produktnoj berzi Novi Sad, većina ratara nije prodala žitarice odmah po žetvi, ali nisu ni mnogo sačekali.

"Cene su počele da rastu ubrzo nakon žetve, tako da su proizvođači nedugo posle ubiranja plodova i počeli da ih prodaju u većim količinama. Na primer, kada je soja došla do 50 dinara, to je pre svega bio jak psihološki momenat koji doveo do veće prodaje, a ne skladištenja. U ovom momentu malo njih je ostalo sa zalihama", navodi direktor Produktne berze Novi Sad Miloš Janjić.

Soja: Ispoštujte plodored pre setve za sigurne prinose i zdrave biljke

Skok vrednosti ratarskih kultura izazvao je veće interesovanje poljoprivrednika za ovu granu agrara, ali, postavlja se pitanje da li će moći da sačekaju mesece kako bi svoj proizvod prodali za veću svotu novca? Niko nije mogao da pretpostavi ovakav razvoj i rast na berzi, a čuvanje žitarica za mnoge je rizik jer skladištenje mora biti obavljeno u prostorima koji su i adekvatni za tu svrhu.

Novac je odmah potreban za druge troškove

Proizvođač iz Zagorice kod Topole Aleksandar Jovanović upravo je zbog nedostatka prostora za čuvanje žitarica prodao sav rod odmah posle žetve - iz kombajna u kamion i direktno na otkupno mesto.

"Razlog tome je što nemam gde da skladištim, ali i to što mi je potreban novac. Svi čekamo jesen jer se u toku cele godine istrošimo toliko da moramo da prodamo kako bismo obezbedili sredstva za oranje, đubrenje, životne namirnice i druge razne potrepštine", objašnjava Jovanović ukazujući da mnogi poljoprivrednici koje on poznaje, iako imaju kapacitete za čuvanje, dobar deo robe prodaju odmah po žetvi kako bi povratili novac i mogli da ulažu u dalju proizvodnju.

O izgradnji skladišta je razmišljao, ali smatra da kukuruz i pšenica ne bi mogli da se čuvaju bez silosa. Kaže, boji se da bi na ravnoj površini moglo doći do podizanja temperature i buđi, te da bi rod često morao da premešta i provetrava.

Skladištenje žitarica i kako se boriti protiv štetočina?

"U silosima se pretače iz silosa u silos u određeno vreme da bi se vlaga koja je ostala spustila. Jedini način da uspem da sačuvam kukuruz je da ga berem u klipu, stavim u koš gde bi se dodatno osušio koren i da ga onda krunim i prodajem."

Međutim, taj proces je znatno duži i teško ostvariv.

"Ako mi se pojavi kupac sada ja ne mogu 20-30 tona u klipu da ukrunim za dan, to bi trajalo nekoliko dana, morao bih da pronađem i radnike, nimalo nije jednostavno", napominje mladi zagorački ratar.

Mehanizam i organizacija

Za razliku od manjih poljoprivrednika kojima skladištenje nije tako jednostavan proces niti isplativ, većim proizvođačima se itekako isplati da sačekaju veću cenu ukoliko imaju gde da smeste sav rod. Vladimir Veljić sa Čeneja kod Novog Sada uzgaja pšenicu, kukuruz, soju i suncokret na površini između 40 i 50 hektara. Rod čuva, a deo ima i sada.

"U pitanju je hala koja sam pregradio i u svako okno može da stane oko pet, šest vagona, ukupno u hali staje oko 50 vagona. Ostao mi je kukuruz koji prodajem jednom živinaru koji na nedeljnom nivou odnosi od 800 kg do jedne tone i naplaćujem 25 dinara po kilogramu što je više nego da sam prodao sve u žetvi. I soja mi je na lageru", navodi Veljić.

Samo skladištenje, kaže, nije zahtevno. On je napravio mehanizam i organizaciju tako da pet vagona može da isprazni za pola sata, a za ovakav vid čuvanja robe se odlučio pre tri godine.

"I sam imam dosta stoke, pa je i to jedan od razloga da ostavljam. Ispostavilo se, posebno ove godine, da je bolje ostaviti i prodati kasnije. Pogotovo kad je u pitanju soja, sada dobijem skoro duplo više novca, a čuvam je u prostoru u kojem nema prokišnjavanja, poplava, tako da vredi skladištiti."

Istorijski maksimum cene soje na Produktnoj berzi

Podsetimo da je, na primer, na novosadskoj Produktnoj berzi, u samoj žetvi kukuruz iznosio 18 dinara, pšenica 17,90 dinara, dok se sojom trgovalo za 43. U međuvremenu je hlebno žito dostiglo maksimum od 24,50 dinara, sada se prodaje po ceni od 21,60 dinara. Kukuruz je stigao do 23,5 koliko i sada iznosi. Soja je trenutno na svom maksimumu od čak 80 dinara.


Tagovi

Cena kukuruza Cena pšenice Skladiptenje žitarica Miloš Janjić Silosi Aleksandar Jovanović Prodaja po žetvi Vladimir Veljić


Autorka

Andrijana Glišić

Više [+]

Strast prema saznavanju odvela ju je u novinarstvo, ljubav prema novim tehnologijama u digitalne medije, a u agrarne nauke ušla je sasvim spontano. Smatra da je poljoprivreda u korenima svakog čoveka na planeti.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kompanija Volkswagen oborila je novi rekord u prodaji. I ne, ne radi se o automobilima. Riječ je o njihovoj poznatoj curry kobasici.  Tako je u 2023. godini prodano je 8,33 milijuna kobasica, uključujući sve varijante. To je oko 400.000 viš... Više [+]