Jesenja nega lucerke se svodi na đubrenje PK đubrivima, vreme košenja zadnjeg otkosa, te zaštitu od glodara u cilju povećanja otpornosti za prezimljavanje.
Lucerka ja najvrednija i najstarija višegodišnja krmna biljka sa prosečnim prinosom od 50 t/ha zelene mase. Odlikuje se velikom energijom porasta, tako da se u povoljnim klimatskim uslovima može kositi od četiri do šest puta, a u uslovima navodnjavanja, od sedam do osam puta godišnje. Uz visoke prinose i druge karakteristike, prednost lucerke je u izraženoj otpornosti na sušu kao i u višegodišnjem iskorišćavanju četiri do pet godina.
Agrotehnika lucerke - kako iskoristiti velike mogućnosti krmnog useva
Međutim, u ovom periodu lucerka prolazi kroz takozvani period kaljenja u vremenu 30 do 40 dana pred zimu. Priprema biljke za otpornost na niske temperature počinje još tokom jeseni, kada su dnevne temperature osam stepeni i pri noćnim temperaturama manjim od pet stepeni, navodi stručnjak za ratarstvo Poljoprivredno stručne službe Užice Ljubodrag Pantelić.
Tokom jeseni, u vreme sunčanih dana pri pozitivnim temperaturama dolazi usporeniji proces fotosinteze lucerke, a u večernjim, noćnim i jutarnjim satima pri nižim u biljkama dolazi do usporavanja procesa disanja i rasta, što dovodi do nakupljanja ugljenih hidrata (skroba i šećera) koje biljke deponuju u vitalne delove, vrat i krunu korenovog sistema.
Tokom zimskog perioda biljke koriste šećer kao zaštitnu materiju u cilju snižavanja tačke mržnjenja ćelijskog soka, kao i energetski materijal koji obezbeđuje proces disanja. Nakon završetka procesa nakupljanja rezervnih materija lucerka izdržava temperature od -12°C do -15°C.
Nakon ove faze proces kaljenja se nastavlja i počinje faza kaljenje od -5°C do -10°C. U ovoj fazi dolazi do znatnog obezvođavanja ćelija. U ovoj fazi, otpornost prema mrazu se znatno povećava i lucerka može da toleriše niske temperature -20°C do -25°C, a pod dubljim snežnim pokrivačem i više od -25°C. Otpornost lucerke na niske temperature je sortna karakteristika i sa starošću opada.
Dobru otpornost prema golomrazici i niskim temperaturama imaju domaće sorte.
Za prezimljavanje lucerke poseban značaj ima fosfor i kalijum koji su dovoljno obezbeđeni u ćelijskim sokovima biljke. Zato se đubrenje lucerke PK đubrivom u godinama iskorišćavanja izvodi u jesen, a u zavisnosti od obezbeđenosti zemljišta ovim hranivima u lakopristupačnim oblicima što je bitno za uzimljavanje lucerke, ističe Pantelić.
U cilju uspešnog prezimljavanja lucerke zadnji otkos bi bilo dobro skidati u oktobru, što kasnije. Vreme rasta poslednjeg otkosa treba da bude što duže, a u funkciji sinteze organske materije.
Međutim, treba obratiti pažnju i na glodare. U jesenjem i zimskom periodu, kada ponestane hrane posebno su opasni, kada im lucerište postaje dominantan izvor hrane. To su voluharice (Mikrotus arvalis), poljski miš (Apodemus agrarius) i hrčak (Cricetus cricetus). Rodenticidi su efikasna sredstva za njihovo suzbijanje.
Ispravna primena ovih mamaca je stavljanjem u aktivne rupe, koje glodari prave u lucerištu, a koje nakon stavljanja treba zatvoriti i tako onemogućiti trovanje divljači (zečeva, srna, ptica i drugo), savetuje užički stručnjak za ratarstvo.
Tagovi
Autorka