Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Nikolina Novakov, savetuje da pre donošenja odluke o uzgoju pastrmke, uzgajivač sagleda sve mogućnosti za podizanje ribnjaka.
Kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss) spada u hladnovodne ribe, u porodicu Salmonida (Salmonidae) gde pripada i potočna pastrmka (Salmo trutta) i losos (Salmo salar). Međutim, zbog jače cene on je limitiran u ishrani, iako je veoma cenjena riba u velikom broju evropskih zemalja.
Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Nikolina Novakov, savetuje da je pre donošenja odluke o uzgoju ove vrste potrebno obratiti pažnju na sledeće parametre.
U odnosu na šaranske i toplovodne ribe, pastrmka se takođe u velikoj količini kod nas proizvodi i konzumira. Ipak, ribnjaci sa ovom vrstom uglavnom su malog i srednjeg kapaciteta dok je velikih ribnjaka svega nekoliko u čitavoj državi.
"Jedan od prvih uslova je temperatura vode. Ovde se radi o hladnovodnoj ribi, gde su idealne vrednosti za nju od 10 - 17°C. Pri tom je ovaj interval više za mlađe kategorije, a 12 - 17°C za starije, odnosno, za konzumnu ribu", objašnjava Novakov. Dodaje da je temperaturni opseg i širi, ali ovo su neki optimalni uslovi. Generalno, pastrmske ribe zahtevaju bolje uslove nego što je to slučaj sa toplovodnim vrstama.
Pored tempertaure, takođe bitni su i drugi fizički i hemijski parametri. PH vrednost treba da se kreće od 6,5 do 8,5 (uobičajen pH). Koncentracija kiseonika, kako kaže, je jako važna jer pastrmka zahteva hladne vode, koje imaju dosta kiseonika i optimalna količina je 9 - 11 mg po litri vode, što je blizu granice samog zasićenja ovim elementom. Iz tog razloga, proizvodnja zahteva dobar kvalitet i protočnost.
Pre nego što se neko odluči na izgradanju ribnjaka, mora da proveri kvalitet izvora. Ovo se određuje merenjima fizičko hemijskih parametara vode, gde spada hemijska i biohemijska potrošnja kiseonika, zatim sama koncentracija kiseonika, koncentracija amonijaka i drugih štetnih materija. Kako kaže, kompletno mora da se uradi provodljivost i ostala merenja, kako bi se utvrdilo da li voda zadovoljava parametre kvaliteta za podizanje pastrmskih ribnjaka. Dodaje još i da postoji kategorizacija kvaliteta vode i kada je reč o ovoj ribi, ona mora da bude I klase. Ne može da bude II ili III jer se onda razlikuju i vrednosti parametara koji odgovaraju pastrmkama. Koncentracija kiseonika mora da bude oko 10 mg, kada se radi o vodama I kategorije.
Kvantitet, odnosno, dobar protok u ribnjaku tokom čitave godine, takođe je bitna stvar. Kako to odrediti, zavisi od samog vodenog izvora i postoji više načina za određivanje, ali najćešće se koristi metoda pomoću plovka. "U obzir se uzima širina vodenog korita, njegova dubina, zatim se napravi presek te površine i postavi se plovak pa se na određenoj dužini zabeleži brzina kretanja i dobije se protok u litrima ili metrima kubnim u sekundi. Na osnovu tog protoka određuje se kapacitet ribnjaka. Svaki pastrmski ribnjak mora da obezbedi 72 izmene vode u toku 24 sata, a minimum je 50. Ako ovo ne može da se ispuni, onda taj izvor nije zadovoljavajući za podizanje ribnjaka", kaže ona.
Najbolji su kraški izvori ili vrela, a mogu da budu i reke ili potoci. Pri čemu treba voditi računa da nema velikih zamućenja vode. "Na primer, poželjno je da se posle velike kiše brzo izbistri jer će u suprotnom otežavati posao i neće ići u prilog rezultata koji žele da se postignu", navodi profesorka.
Proizvodnja ribe - profitabilna delatnost u Srbiji za koju nema interesovanja
Mora se voditi računa da postoji dovoljna količina vode i to u periodu od avgusta do oktobra, kada je vodostaj najniži. Pored toga, važan je i kvantitet, tj. potrebna količina. Teren treba da bude pristupačan, da ima dobre prilaze i put kojim ribnjak može da komunicira sa neposrednom okolinom i da ima i struju, odnosno da bude na području gde postoji mogućnost priključenja na električnu mrežu.
Kocentracija amonijaka je nezaobilazan faktor jer je ovo jedinjenje toksično za ribe i može da izazove značajne probleme. Prema njenim rečima, količina amonijaka vezuje se i za kvalitet vode, za raspadanje organske materije u vodi, ostatak hrane i druge procese.
Na izvoru malog protoka ne može da se gradi veliki ribnjak i to je jedan od kriterijuma. Lokacija je takođe važna, kao i investiciona mogućnost uzgajivača i marketinški potencijal plasmana ribe na tržište.
Kod nas su, prema njenim rečima, najviše zastupljeni mali i porodični, koji nemaju tako velike kapacitete i mahom su u sklopu nekog ugostiteljskog objekta. Kapacitet je toliki da porodica može da živi od njega.
Srbija ima velike mogućnosti za ribnjački uzgoj ove ribe, koja se češće jede u vreme posta i verskih praznika. Prema statističkim podacima, samo trećina pastrmke je domaća proizvodnja. Ostalu količinu ribe uvezemo iz zemalјa u okruženju, a morsku i iz najudalјenijih krajeva sveta.
Tagovi
Autor