Pretraživanje tekstova
Banatski gološijani u Malom izvoru žive u Koko centru. Tako smo iz milošte nazvali njihov prostor. Takođe, iz milošte zovemo ih Kokoćijanci. Ova rasa je najbolja zbog kvaliteta mesa i količine jaja, kaže Lidija Jovanović Vlajić.
Banatski gološijan potiče od Erdeljskog gološijana, a kokoški ove rase najviše ima u Banatu, pa otuda i potiče njeno ime. Iz Erdelja je prvo doneta u okolinu Kikinde, a odatle se ova malobrojna populacija nastanila u kokošinjcima širom Srbije. Procenjuje se da danas u čitavoj zemlji ima svega nekoliko hiljada primeraka banatskog gološijana, rase koja nosi neslavni status - ugrožena.
Ljubitelji autohtonih rasa su retki čuvari ove živine simpatičnog izgleda i u skoro svim seoskim domaćinstvima, na sreću, gaje se po principu slobodnog uzgoja. Lidija Jovanović Vlajić iz Malog Izvora kod Zaječara na svom imanju ima jato od 50 odraslih kokoški i petlova, i oko stotinu članova u podmlatku. Njihov dom podno Stare planine ima i neobičan naziv.
"Banatski gološijani u Malom izvoru žive u Koko centru. Tako smo iz milošte nazvali njihov prostor. Takođe, iz milošte zovemo ih Kokoćijanci. Ljubitelj sam retkih rasa životinja i autohtonih sorti voća ili povrća. Zbog toga su se prvi primerci iz okoline Kikinde i preselili kod nas. Ova rasa je najbolja zbog kvaliteta mesa i količine jaja. Meso je zaista ukusno i sasvim drugačije od onog koje kupujemo u marketima", kaže Lidija Jovanović Vlajić.
Gološijanke u Lidijinom Koko centru daju više jaja od proseka. Odrasla koka snese godišnje od 120 do 160 jaja. Kod pojedinih nosivost je znatno veća i to jedan od načina zarade. Telesna masa petla je od 2,5 do tri kilograma, a koke od dva do 2,5 kilograma.
Ova rasa je veoma živahna, a u isto vreme skromna u ishrani. Izuzetno je pokretna i vredna u traženju hrane, pa je zbog toga pogodna za slobodan uzgoj. Otporna je i na visoke i niske spoljne temperature. Prednost je što može da obitava i u skromnim uslovima smeštaja.
Naša sagovornica kaže da gološijanke slabije nose zimi. Pronose u rano proleće, a starosna dob kada daju prva jaja je kada napune šest meseci.
"Dobre su kvočke i brinu se za svoje piliće, koji sporo napreduju, ali se lako odgajaju. Međutim, treba dosta iskustva odgajivača, kako bi prepoznao raskvocalu kokošku, pomogao joj da nalegne jaja. To mi je trenutno najveći problem. Što se svega ostalog tiče u Koko-centru vlada harmonija. Petlovi su posebna priča, jer su veoma temperamentni i svojim izgledom i pojavom zaista plene."
I pored prednosti koje banatski gološijan ima, rasa je ugrožena, jer su retki oni koji žele da ih gaje. Još su ređi oni koji će sa mnogo ljubavi za njih otvoriti i Koko centar i njene stanovnike nazvati pravim imenom - Kokoćijancima. Program zaštite ove rase pokrenut je još 1992. godine, ali je uspeh za sada ograničen. Prema podacima Centra za očuvanje autohtonih rasa pre 12 godina u Srbiji je bilo između 1.000 i 2.000 primeraka.
Tagovi
Banatski gološijan Ugrožena vrsta Autohtona rasa Kokoške Kvočka Slobodan uzgoj Koko-centar Lidija Jovanović Vlajić Mali izvor Stara Planina
Autorka
Više [+]
Biljana Nenković je više od dvadeset godina novinar izveštač iz Kragujevca i Šumadije za nacionalne medije. Preferira afirmativne priče koje podstiču pozitivnu energiju. Moto kojim se rukovodi - Koliko možeš, toliko se usuđuj, i malo više od toga!
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
KAKO POSADITI ORAH ? Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini. I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava doma... Više [+]
KAKO POSADITI ORAH ?
Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.
I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava domaće potrebe. Klimatski uslovi jesu ograničavajući faktor, naročito pozni prolećni mrazevi, ali to možemo umanjiti dobrim izborom položaja. Uvoz nije opravdan, jer postoje velike mogućnosti za povećanje proizvodnje.
Dobar izbor položaja
Prilikom podizanja plantaže oraha posebnu pažnju treba posvetiti izboru mesta, odnosno ekspoziciji. Orah treba gajiti na položajima koji su u toku celog dana izloženi suncu. Može da uspeva do 600, čak i više metara nadmorske visine, a optimalna je 400. Na većim nadmorskim visinama i u hladnijim predelima i treba ga saditi na južnim, jugoistočnim i istočnim položajima.
Neophodno je pre podizanja voćnjaka u nekom kraju dobro upoznati klimu. Ako klimatski uslovi ne odgovaraju pojedinim sortama oraha, nastupaju velike promene u trajanju i toku faza vegetacije, što se odražava na prinos i kvalitet plodova.
Kada je u pitanju zemljište prednost treba dati dubokim, rastresitim, umerene vlažnosti, neutralne ili slabo alkalne reakcije - (pH 7-7,5). Može se saditi i na peskovitim i kamenitim, ali pod uslovom da su dovoljno duboka i propustljiva i da se pravilno đubre.
Mesta u kojima bi moglo doći do zadržavanja površinskih voda i zabarivanja treba poravnati ili postaviti drenaže. Preporučuje se i podrivanje zemljišta na 70 do 80 centimetara. Posle ovakve obrade treba rasturiti organsko i mineralno đubrivo, a potom ih uneti u zemljište oranjem na oko 50 centimetara.
Jamići za sadnju se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50 centimetara i isto tolikog prečnika. One moraju biti većih dimenzija ukoliko će se u njih dodavati đubriva. Za pojedinačne voćke, drvorede, pošumljavanje, okućničko gajenje i na manjim površinama, odnosno sadnju na nepripremljenom zemljištu, prečnik jame treba da bude 100, a dubina 50-60 centimetara, da bi se stimulisao rast korena u širinu.
Radi povećanja ekonomičnosti proizvodnje u zasadima oraha mogu da se sade međukulture poput kajsije i breskve. Ako je međukultura kajsija dužina redova, odnosno parcele treba da bude 200, a širina 300-400 metara. Poželjno je da njihov pravac bude sever-jug, što je pogodno ako se kao međukultura gaji i neka druga špalirska voćna vrsta. Ako se orah gaji u čistoj kulturi i sadi se u temena jednakostraničnog trougla, a formira kotlasta kruna, što je najčešći slučaj, pravac redova nema značaja i određuje se samo na osnovu konfiguracije terena. Međutim, ukoliko se gaji u kvadratnom rasporedu, dobar razmak za kalemljeni orah iznosi 9 x 9 m, a obrada je u oba pravca.
Za podizanje zasada oraha najčešće se koriste kalemljene sadnice visine 190 do 200 centimetara, s korenom od tri do pet žila. Prvi rod one daju u drugoj ili trećoj godini.
Sadnja oprašivača
Rastojanje između sadnica zavisi od plodnosti zemljišta, predviđene agrotehnike, bujnosti sorte i podloge... Za dobar rod oraha u zasadu mora biti dovoljno oprašivača koji su pravilno raspoređeni. Obično se sade jedna ili dve glavne sorte i dve, a bolje je da budu tri sorte oprašivača, pod uslovom da se radi o združenom zasadu oraha i kajsije ili breskve. U protivnom dovoljna je jedna glavna sorta i dva oprašivača.
Prilikom izbora sorti oprašivača mora se voditi računa da kvalitetan polen bude obezbeđen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti.
Neke od značajnijih sorata oraha za našu zemlju su: Tisa, Šejnovo, Srem, Šampion, Rasna, Gajzenhajm 139 i Jupiter.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Rezime: Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.