"U naredne dve do tri godine imam šanse da razvijem kapacitet grla, s tim što se u Vojvodini mali broj poljoprivrednika opredeljuje za stočarstvo. Jednostavno više niko neće da drži tov, jer smatra da je velika obaveza i uglavnom odlaze sa sela, dok ja mislim da od toga može da se živi", uveren je Pavle Avramović (19) iz Neradina.
Pavle Avramović (19) iz sela Neradin kod Iriga, završio je srednju poljoprivrednu prehrambenu školu, smer veterinarski tehničar u Rumi i odmah rešio da proširi porodični stočni fond. U štali trenutno ima tri ženska teleta, četiri junice i osam krava, a svinje, kaže uglavnom uzgaja za potrebe domaćinstva.
U dogovoru sa pet godina mlađim bratom Milenkom, Pavle želi da ove brojke poveća. "Brat i ja smo se dogovorili da osnujemo farmu muzara; od nekih 12 do 15 muznih grla i farmu krmača do 12 nazimica namenjene za proizvodnju prasića za prodaju. To nam je neki maksimalan kapacitet koji bismo mogli nas dvojica da izguramo, tako da ćemo se na njih bazirati“, kaže Pavle.
Zbog loše prošle ratarske godine, u Vojvodini više vlada trend raspodaje grla nego intenzivne stočarske proizvodnje, jer je prehrana grla postala diskutabilna. Međutim, to nije sprečilo mladog poljoprivrednika Neradina da razmišlja o proširenju proizvodnje.
"U naredne dve do tri godine imam šanse da razvijem kapacitet grla, s tim što u Vojvodini mali broj poljoprivrednika se opredeljuje za stočarstvo, malo je stočara. Jednostavno više niko neće da drži tov, jer smatra da je velika obaveza i uglavnom odlaze sa sela, dok ja mislim da od toga ima nekog prihoda i da može od toga da se živi“.
Svu mušku telad koje krave otele, menja za žensku, pošto se bazira na povećavanju muznih grla, a uglavnom po neko leglo prasića proda. "Radili smo tri godine voćarstvo, ali smo povadili sve sadnice, i sad se baziramo samo na stočarstvo", sigurno će Pavle.
Od ratarskih kultura uzgajaju kukuruz, ječam, tritikale, a soju menjaju za stočno brašno. Sve što proizvedu koriste za ishranu svinja i goveda bez dokupljivanja.
"Moj dan na porodičnom gazdinstvu počinje tako što ujutru kad ustanem, obučem se i doručkujem, krenem redom sa namirivanjem od svinja do živine. Kad završim to, onda spremim šta mi treba za popodnevno namirivanje i jedno 3 do 4 sata imam svog slobodnog vremena do popodnevnog namirivanja. Ja sebi programiram vreme i to je moj dan. Štala se čisti ujutru pre jutarnje muže, i pre namirivanja, a onda popodne prođemo i damo marvi da imaju hrane tokom popodneva", objašnjava Pavle.
Veliku mehaničku pomoć u svakodnevnim i sezonskim radovima na poljoprivrednom gazdinstvu, predstavlja mu rotaciona kosačica i muzilica za krave, koje je dobio od Divac fondacije na konkursu namenjenom srednjoškolcima struka u oblasti poljoprivrede.
"Prinos mleka, pošto je par krava zasušeno zbog steonosti, je 60 litara mleka na dnevnom nivou. Svakog dana predajemo mlekari, koja naše mleko oceuje zadovoljavajućeg kvaliteta. Često jedan deo mleka majka siri, nešto za nas, a nešto nosi na pijac. Takođe pravi i jogurt“.
Kako otac ima privatan posao, a deda je promenljivog zdravlja, Pavle i njegov brat, osim što čiste staje i hrane životinje, zaduženi su i za mužu.
"Muzemo uglavnom brat i ja, pošto deda i otac imaju svoje obaveze, brat i ja smo u štali. Deda ima zdravstvenih problema, pa nam više daje savete i pomogne kad može, a otac ima svog posla“.
U daljem razgovoru, saznajemo da se ovaj mladi poljoprivrednik iz sremske opštine Irig, neće zaustaviti samo na fizičkoj brizi o porodičnom gazdinstvu, već će preuzeti i ekonomske poslove.
"Još uvek se oslanjam na dedu, jer ipak zna više od mene o tržištu i o kretanjima cena, ali ubrzo mislim da ću i ja da shvatim kako sve fukcioniše, pa ću moći u potpunosti da vodim gazdinstvo", uveren je Pavle.
Foto prilog
Tagovi
Autorka
Neregistrirani korisnik
pre 6 godina
Bravo.