Oboljenje papaka koje je veoma često na farmama ovaca. Najefikasnija zaštita je vakcina, mada i dezifenkcioni bazeni i redovna higijena papaka daju dobre preventivne rezultate.
Zarazna trulež ili zarazna šepavost ovaca je oboljenje papaka izazvano bakterijama. Zaraza nastaje kada uzročnik prodre kroz manje povrede na koži nogu, najčešće kroz kožu između papaka. Bolest brzo napreduje u dubinu kože i podkožja i zahvata koren papaka. Već posle nedelju ili dve dana mogu se primetiti promene između papaka.
Nekada zapaljenje papaka bude tako jako da zahvati zglobove, tako da obolele ovce pri kretanju često se odmaraju klečeći. Ako bakterije sa mesta zapaljenja prodru u krv, nastupa sepsa, koja brzo uzrokuje uginuće obolele životinje.
Papak u početku bolesti gubi svoj uobičajeni oblik, a razvojem bolesti otpada. Obolele ovce se teško kreću (šepaju) trpeći velike bolove, pa samim tim gube i apetit. Ukoliko se ovce ne leče, na kraju uginu od iscrpljenosti i neuhranjenosti.
Drugi način širenja zaraze je preko već zaraženih ovaca koje pasu ili se hrane zajedno sa zdravim ovcama, zaraženi torovi i prostirke u štalama i oborima. Zdrave ovce se mogu zaraziti i ako prođu stazama kojima su prolazile obolele životinje.
Lečenje se mora obavljati temeljno sa ciljem da se bolest potpuno iskoreni iz stada. Najpre, obolele ovce se odvajaju od zdravih, a zatim im se pogodnim sečivom odstranjuju oboleli papci, koji se potom spale, a mesto rada dezinfikuje. Dezinfikuju se i obrezani papci, a ovce ostaju u izolaciji još nedelju do dve dana. Ukoliko je vreme suvo - izolacija je kraća i obrnuto.
Posle skidanja umrlog tkiva i rožnih masa sa papaka, oni se obavezno dezinfikuju rastvorom formalina (5 do 10 odsto) i plavog kamena (5 odsto). Međutim, u poslednje vreme najbolje se pokazao cink-fosfat, koji je baktericidan, manje toksičan i jeftiniji od ostalih dezinficijensa.
Oboljenje se sprečava i postavljanjem (izgradnjom) dva bazena na ulazu u ovčarnik - jedan dublji i jedan plići. U prvom dubljem se uliva čista voda, a u plićem rastvor plavog kamena ili nekog drugog dezinfekcionog sredstva. Rastvor s plavim kamenom sadrži pet kilograma kamena na 100 litara vode. Ovom merom se sprečava unošenje zaraze u ovčarnik. Po povratku sa paše, ovce u dubljem bazenu sa čistom vodom ispiraju noge, a u plićem obavljaju dezinfekciju.
Da bi se predupredile zarazne truleži papaka, mora se sprovoditi njihova redovna higijena. Papci se moraju redovno obrezivati i ne sme se dopustiti da prerastu. Predugi papci lako pucaju i na taj način se stvaraju 'ulazna vrata' za bakterije i zaraze.
"Ovčari imaju običaj da u preventivne svrhe koriste razne dermo sprejeve za papke. To nije loše, ali treba znati da ukoliko zaraza nije krenula, sprejevi neće pomoći. U svakom slučaju, ova zaraza ako se ne leči može naneti velike materijalne štete. Zbog učestalosti ove zaraze, najbolje je obaviti vakcinaciju životinja, jer se na kraju ispostavi kao najjeftiniji zdravstvena intervencija", naglašava doktor veterinarske medicine Nenad Brkić iz Topole.
Tagovi
Autor