Mirođija može da se gaji u združenoj setvi sa komoračem, pasuljom, a veoma je značajna i kao zaštitni usev, navodi Ljiljana Vuksanović, stručnjak za povrtarstvo Poljoprivredno stručne službe Kragujevca.
Lekovito bilje se koristilo od davnina i, uprkos razvoju hemije nikada nije napušteno. Na primer, lavanda je korisna za mirisne kesice, nana za limunadu, žalfija za čaj, smilje za negu lica, matičnjak vole i pčele, mirođija je dobro poznato, dobra za čorbu, prenosi RTS.
Kako smo ranije pisali, Mirođija (Anethum graveolens) je jednogodišnja biljka iz porodice štitara (Apiaceae), poznata još pod nazivom anita, kopar, koprić, dil. Potiče iz Egipta i Palestine, a njegova se lekovita svojstva spominju još u zapisima na papirusu.
Od mirođije se prave eterična ulja i začini, a najbolje uspeva na dubokim i plodnim zemljištima
Najbolje prinose daje na neutralnim zemljištima, sa dubokim i rastresitim oraničnim slojem, a na kiselom i močvarnom zemljištu ne uspeva. Osnovna obrada obavlja se u jesen, dok bi u proleće trebalo da se obavi predsetvena priprema koja za cilj ima ravnanje površine kako bi se obezbedilo ravnomerno i ujednačeno nicanje useva, objašnjava Ljiljana Vuksanović, stručnjak za ratarstvo i povrtarstvo Poljoprivredno stručne službe Kragujevac.
Đubrenje bi trebalo prilagoditi tipu zemljišta i načinu proizvodnje. Ako se mirođija gaji za herbu, potrebno je da se poveća količina azotnog đubriva, a ukoliko se gaji za plod onda se povećava količina fosfora. Pozitivno reaguje na đubrenje organskim i mineralnim đubrivom.
Za proizvodnju herbe, mirođija može da se seje u proleće (mart-april) ili postrno u julu ili avgustu na razmak redova 12-24 cm. Ukoliko je namenjena za proizvodnju etarskog ulja i ploda, setva treba da bude tokom marta sa razmakom između redova 24-36 cm.
Može da se gaji u združenoj setvi sa komoračem, pasuljom, a veoma je značajna i kao zaštitni usev. Cvetovi mirođije privlače veliki broj korisnih insekata jer su bogati polenom i nektarom pa predstavljaju eko-koridore u organskoj proizvodnji povrća.
Vuksanovićeva skreće pažnju na to da se nega useva sastoji od mehaničkog suzbijanja korova kao što su kultiviranje, okopavanje, plevljenje jer ne postoje registrovani herbicidi za ovu biljnu vrstu u našoj zemlji.
S obzirom na to da je mirođija biljka kratke vegetacije (100-120 dana) ne preporučuje se prihranjivanje, a navodnjavanje je obavezno u postrnoj setvi.
Herba se kosi kada biljka počne da raste u stablo to jest, kada je visina 30-40 cm. Tako rano pokošena biljka može da da još jedan otkos u toku godine. Ukoliko se gaji za proizvodnju etarskog ulja, žetvu treba obaviti u fazi mlečno voštane zrelosti na visini 30-50 cm od površine zemlje.
U toj fazi zrelosti, stabljike u prizemnom delu počinju da menjaju boju, a donje lišće da opada. Žetva plodova se obavlja kada najveći deo štitova dobije žućkastu boju. Prinos herbe u fazi mlečno-voštane zrelosti je 15-20 t/ha to jest, 25-55 kg/ha etarskog ulja, a zrelog ploda 800-1000 kg/ha.
Prerada herbe podrazumeva sušenje u hladu, u tankom sloju na promajnom mestu ili u sušarama na 40ºC kako bi se očuvala zelena boja. Prirodno sušenje obično traje od četiri do šest dana. Destilacija etarskog ulja se izvodi vodenom parom kada biljke malo provenu, zaključuje ovaj kragujevački stručnjak.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autorka