"Cena je uvek viša za voće koje je pravilno tretirano i zaštićeno", kaže Nikola Jovanović.
Nikola Jovanović (23) sa svojom porodicom vodi firmu u Donoj Trnavi kraj Topole, koja se bavi otkupom šljive, višnje, kupine, nektarine, kruške i borovnice. Ovaj, po zanimanju strukovni inženjer zaštite bilja i menadžementa u poljoprivredi, brine o 6 ha šljive i hektar višnje i trešnje. Porodična firma poseduje tri komore hladnjače od ukupno 600 tona i svoje i voće, koje najčešće otkupljuje od meštana sela, plasira dalje za rusko, evropsko i američko tržište.
"Kupci voća traže pre svega dobar kvalitet, zatim da ispunjava uslove u smislu da sve bude uredno spakovano, sa nalepljenom deklaracijama, da palete budu ispravne i slično. Meni kao otkupljivaču je bitno da plod bilo kog voća bude zdrav i da nije truo. Što se tiče šljive - biram od koga ću da kupim, ko je dobro i pravilno tretirao hemijskim preparatima", kaže Nikola.
Iako firme i izvoznici sa kojima sarađuje nemaju precizne uslove što se tiče upotrebljenih pesticida, američko tržište na koje šalje višnju za preradu traži da hemijsko tretiranje voća bude ispoštovano po njihovim preporukama. U pitanju je tretiranje raznim pesticidima tokom devet faza razvoja biljke od raznih štetočina i bolesti, ali i preporučene količine folijarne prihrane, koju domaći voćari inače primenjuju. Kad smo ga pitali, da li se u Srbiji preteruje sa pesticidima i treba li da se plašimo prskanog voća i povrća, kaže da nema bojazni ako se radi na vreme i po upustvu:
"Većina ne prska i ne održava svoje voćnjake i kažu 'mom komšiji u travi voćnjak, a rodio mu dobro, nije prskao'. Takav voćnjak može da rodi dobro jedne godine, ali zato plod brzo istruli, jer nije zaštićen. Ja radim po tablici i voćari od kojih ja otkupljujem rade tako. Niko ne radi na svoju ruku, već sa kupovinom sredstava poslušaju savet o pravilnom načinu prskanja i poštovanju karence od stručnjaka u apotekama do svojih zaštitara".
Sastavio je i svoju tablicu zaštite šljive, na osnovu koje se preporučuje poljoprivrednicima u kojim količinama i koje preparate mogu da primenjuju za zaštitu biljke od monilije, plamenjače, šljivine ose u fazama od bubrenja pupoljaka do jesenjeg plavog tretiranja.
"Svaka kuća ima svoj program zaštite, a ja predlažem neke od mogućih preparata na osnovu iskustva mog oca i drugih iz moje bliže okoline, profesora i zaštitara sa kojima sarađujem. Cena je uvek viša za voće koje je pravilno tretirano i zaštićeno".
Iako se Srbija suočavala nekoliko puta sa vraćenim pošiljkama voća iz inostranstva, Nikola kaže da nikada nije imao sličnih problema i da strani uslovi i standardi mogu biti zadovoljeni kad je u pitanju izgled i upakovanost ploda i hemijsko tretiranje.
"Nije teško ispuniti standarde, jer to je normalno prskanje. Svako time prska, ne nužno baš tim preparatima, ali na toj bazi aktivne materije, a najbitnija je aktivna materija. Što se tiče karence, ovde svi gledaju da je ispoštuju i da poslednje prskanje bude najkasnije 20 dana pred berbu. Nekad se najčešće bira preprat sa najmanjom karencom, kada se može prskati i pet dana pred berbu. Nikad se nije desilo da neki pesticid ostane i da voće ne prođe kontrolu", naglašava Nikola.
Voćari se ovih dana spremaju za prskanje preparatima koji se primenjuju u fazi precvetavanja, dok sledećeg meseca treba zaštiti višnju od lisne pegavosti, trešnju od muve, a šljivu od lisnih vaši i šupljikavosti lista, ali ponovo i od monilije.
Tagovi
Autorka