Pre sadnje potrebno je dobro pripremiti tlo i očistiti od korova, jer se koren jagode plitko razvija. Nije ih poželjno uzgajati na zemljištu na kojem su već pre uzgajane jer dosta iscrpljuju tlo.
Svake godine dolazak proleća asocira nas na jagode. Nema tog sladokusca koji može da odoli crvenom sočnom plodu slatkog mirisa koji prvi sazreva u proleće.
Inače, jagode su višegodišnje zeljaste biljke koje pripadaju porodici Rosaceae. Postoje divlje jagode i mnogobrojne kultivisane sorte koje se dele na jednorodne i stalnorađajuće.
Plod je najčešće crvene boje, ali danas postoje selekcionisane sorte s belim i žutim plodovima. Konzumacija jagoda može sprečiti nastanak raka dojke, jednjaka, gušterače, kože, debelog creva i prostate. Takođe, poboljšavaju zdravlje krvnih žila, odličan su izvor vitamina C i smanjuju rizik od nastajanja katarakte koja može da uzrokuje slepoću.
Možemo ih saditi tokom cele godine, a tome doprinosi i njihovo lako vegetativno razmnožvanje.
Na biljkama se stvara veliki broj stolona na kome se razvijaju nove biljke - vreže. Sadnja zavisi od vrste materijala, klime, zemljišta kao i od načina uzgoja.
Pre sadnje jagoda potrebno je dobro pripremiti tlo i očistiti od korova jer se koren jagode plitko razvija. Nije ih poželjno uzgajati na tlu na kojem su već pre uzgajane, jer dosta iscrpljuju zemlju. Takođe, postoji mogućnost oboljenja od različitih bolesti i od napada različitih štetočina.
Najpovoljniji položaji za uzgoj su zemljišta koja nisu izložena vetru i akumulaciji hladnog vazduha. Rane sorte više vole južnije položaje, bez kasnih prolećnih mrazeva, srednje rastuće severne i istočne položaje, dok kasne sorte najviše vole severne i ravničarske površine. Ukoliko udeo elemenata u zemljištu nije siguran, potrebno je upotrebiti organsko đubrivo. Danas na tržištu postoje takva đubriva specijalizovana za jagode.
Najbolji predusevi jagoda su mahunarke, žitarice, pašnjaci, dinja i lubenica, a loši predusevi su jagoda, krompir, repa, paradajz i patlidžan. Sadimo ih u razmacima 20 - 30cm u 'cik - cak' formi ili redovima u jamice.
Idealno navodnjavanje je sistemom "kap po kap". Površinski sloj zemlje brzo se isušuje, a koren ne doseže veliku dubinu, stoga površinu svakodnevno treba održavati vlažnom. Najveća potreba za navodnjavanjem je početkom cvetanja, tokom zrenja i po završetku berbe. Sade se u gust sklop pa je vlažnost tla potrebno održavati na 75 do 80 odsto.
Ishranu treba bazirati na azotu i kalijumu u fazi intenzivnog rasta, te na fosforu i kalijumu u fazi zametanja plodova i zrenja.
Jagoda može da se uzgaja kao monokultura ili kao međukultura. Uzgoj kao međukulture ne preporučuje se prvenstveno iz razloga što je u takvim zasadima nemoguće u potpunosti obaviti međurednu mehanizaciju i obradu zemljišta. U tom slučaju dolazi do problema u zaštiti, održavanju tla, gaženju prilikom berbe. Ne preporučuje se ni uzgoj s povrtnim kulturama zbog različitih bolesti i napada štetočina.
U kućnim zasadima postoji mogućnost uzgoja belog luka kao međuredne kulture jer je korisno povrće koje svojim baktericidnim i fungicidnim delovanjem sprečava razvoj bolesti.
Danas se jagode uglavnom uzgajaju na polju, a broj i raspored sadnica zavisi od namene zasada, veličine i mogućnosti navodnjavanja čime se postiže veći i obilniji rod, bujnije sadnice i sočniji plodovi. Zasade bez folije najbolje je rasporediti po površini s razmakom 25 - 30cm u redu i 100cm između redova. Takav uzgoj namenjen je industrijskoj proizvodnji.
Crnu plastičnu foliju u zasadu moguće je uspešno koristiti dve godine, a prinos je izuzetno veliki. Svaki zasad jagode potrebno je pokriti folijom debljine 0,05 - 0,07mm. Folija podstiče rano zrenje plodova, čuva postojeću vlagu u tlu, sprečava rast korova i isušivanje tla. Međuredna kultivacija nije potrebna, dok se korov smanjuje primenom herbicida ili malčiranjem slamom. Crna plastična folija može da se postavi pre sadnje ili na već posađeni zasad. Ovakav način uzgoja moguć je na ravnim terenima. Zasad na folijama na humcima daje najveći postotak plodova za svežu potrošnju.
Tagovi
Autorka