Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Studenti
  • 23.07.2020. 16:00

Šta budući poljoprivredni stručnjaci imaju da poruče državnim institucijama?

Umesto da komšiji crkne krava, naravoučenije mladih vizionara je da se uzgaja ta krava, jer je zajedničkim radom i rezultat veći.

Foto: JumpStory
  • 712
  • 33
  • 0

Studenti Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu već su privukli pažnju Evrope i sveta ostavljajući trag na mnogim prestižnim takmičenjima zauzimajući visoke pozicije pored teške konkurencije koju čine zemlje poput Italije, Holandije, Nemačke ili Francuske. Koliko je turbulentan studentski život primećuje se u tome što smo jedva uspeli da dobijemo tražene odgovore na pitanje koje smo uputili fakultetlijama...šta posle fakulteta?

U prolazu nam je jedna apsolventkinja kratko dobacila šarmantnim osmehom da će posle faksa otići u inostranstvo na master, a na naše 'peckanje' pitanjem "a, šta posle?", ona nas pozdravi bolnim odgovorom da će ostati tamo.

FT1P i kancelarijski posao naspram terenskog

Pomalo tužan početak ulepšale su reči jednog Kruševljanina Veljka Miletića, inače člana Mreže mladih poljoprivrednika, ali i pripadnika studentskog parlamenta i Saveza studenata Poljoprivrednog fakulteta, koje su potkrepile tvrdnje s početka ovog teksta. Budući tehnolog izlaže svoj stav provodeći nas kroz temu nepovratnih sredstava na kojima se sada najviše radi, a kojima naše poljoprivrednike dobro subvencionišu ministartsvo i IPARD fondovi. Ali nije to tako bajno i sjajno smatra Veljko. On uočava prvi problem u vezi sa subvencijama, a to je priprema papirologije koja je veoma komplikovana jer ovde uvek fali jedan papir.

Koje su želje i mogućnosti naše agrarne politike?

Pre svega, po mišljenju ovog studenta završne godine fakulteta, jedan od najvećih problema je slab rad na terenu savetodavnih službi i veoma loša obaveštenost naših poljoprivrednika. U svim opštinama savetodavne službe treba da dođu do svakog našeg privrednika na selu, da im se detaljno obnjašnjava i, maltene, lično da se radi sa svakim od njih.

Povodom toga, nadovezao se na temu i o rejonizacija zemljišta koju je država počela prošle godine da sprovodi, a koja je bitna za Srbiju da bi se agrarne kulture koje u nekom kraju najbolje uspevaju, na tom podneblju i sadile.

Mladi u sela bez interneta?

Obrazlažući nam da se danas sve veoma usavršilo, da je mehanizacija na najvišem nivou, svaki korak u poljoprivredi se zna unapred, i da se, pre svega, radi na preciznosti i digitalizaciji, Veljko tvrdi da su nam svakako potrebni mladi, školovani ljudi koji treba da prvenstveno shvate da poljoprivreda nije samo rad na njivi.

Njegovo viđenje je da, iako država subvencijama vraća poljoprivrednike do 40 godina starosti u ruralne krajeve, pola sela u Srbiji danas nema internet što je preko potrebno.

Sledeće godine u ruralnim naseljima - internet za 90.000 domaćinstava

"Drugo je vreme, drugačiji su uslovi, danas niko neće da živi bez toga i ne sme se nikome uskratiti pravo na korišćenje navedenog", mišljenje je mladog apsolventa koji ističe da jedno selo treba imati kulturni centar, udruženja, neku vrstu zadruge i kulturna dešavanja kako bi se mladi vratili.

Nije sramota živeti na selu

Sloga među studentima i budućim agrarnim stručnjacima ogleda se u uočavanju istih problema, tako se na pređašnje reči nadovezuju rešenja studenta agroekonomije, Filipa Markovića koji za prvi korak predlaže edukaciju, odnosno neku vrstu marketinške kampanje koja bi rešila problem našeg mentaliteta, a sugerisala da nije sramota živeti na selu i baviti se poljoprivredom jer je to jedna ozbiljna nauka koja garantuje budućnost sa širokim asortimanom zanimanja.

Svestan da svaki pokušaj promene uvek dođe do 'pa, mene je tata ili deda tako učio', te Srbiju upoređuje sa Grčkom koja je u kolapsu, i Italijom koja takođe nije u sjajnom finansijskom položaju, ali ipak imaju donekle razvijene poljoprivredne sektore koje ljudi poštuju. Umesto da komšiji crkne krava, naravoučenije ovog mladog vizionara je da se uzgaja ta krava, jer je zajedničkim radom i rezultat veći.

Ništa naučeno u knjizi od 1.000 strana?

Reforma ovog nekadašnjeg gimnazijalca bi pošla od srednjoškolskih sistema gde je stekao širu sliku društvenih kretanja, ali gde, kako kaže, ništa primenljivo nije naučio iz knjiga od hiljadu strana. Dok škole koje se baziraju na dva-tri predmeta, objašnjava nam, uopšte ne pružaju sliku o društvenoj svesti. Ni jedna, ni druga strana ne pruža dovoljno informacija budućim studentima.

Kako mladi poljoprivrednik stečeno znanje na fakultetu primenjuje u svojoj proizvodnji?

"Učenici su opterećeni teorijom, imaju po 15-16 predmeta godišnje i mnogo više provedenih sati u školama u odnosu na studente koji imaju predavanja i vežbe. Dakle, ključ priče je teoretski primenjivo obrazovanje, potom dobra praksa na fakultetu, a nakon toga i mesto gde se naučeno može i primeniti", reči su ovog Beograđanina završne godine Poljoprivrednog fakulteta.

Molbu koja se tiče budućnosti iz koje bi procvetao naš agrar, Filip je uputio fakultetima i višim školama poljoprivrede koji bi trebalo da daju olakšice, jer kad se sumira cela slika, izgleda da je studirati poljoprivredu u Srbiji veoma skupo, pa mnogi studenti zato pređu na druge fakultete iz različite branše.

Subvencije ne prate potrebe poljoprivrendika

Oštrim, konciznim ukazivanjem na probleme i predlozima o njihovom rešenju obogatio je ovo istraživanje Nenad Tašin sa smera ratarstvo. Za njega je problem broj jedan plavi dizel, odnosno dizel bez akciza, kao i primer Hrvatske gde seljak dobija pomoć od države 200-300 evra po hektaru zemlje, dok u Srbiji po istom merilu pripomoć iznosi 4.000 dinara, smatrajući da sa takvim stvarima ne možemo da se borimo protiv Evrope, čak ni protiv regionalnih igrača.

Povećane akcize na gorivo, kafu, alkoholna pića, cigarete

Srbija daje subvencije za navodnjavanje, mehanizaciju, ali je to više kao investicija, kritikuje Nenad dajući nam kratko objašnjenje da seljak mora imati u džepu 20.000 ili 50.000 evra kako bi kupio novi traktor. Dakle da investira - da bi ga država subvencionisala. U slučaju čoveka koji poseduje neki IMT 539 negde u visokim planinskim krajevima i država prepozna njegov život u teškim uslovima s malim prinosima, trebalo bi da izdvoji 200 evra po hektaru kako bi ga pomogla.

"Nije ni to konačno rešenje, ali bolje njima dati pare nego strancima", zaključuje ovaj Beograđanin koji nastavlja spisak prepreka za poljoprivredu kao što je suzbijanje svinjske kuge koja nam pravi problem već 10 godina unazad.

Ipak, prazna sela

Druga briga na koju Nenad skreće pažnju je nesigurna cena ili potcenjen otkup voća kojim se bave južno od Save i Dunava. Hladnjačari koji su vezani za vlast ucenjuju, a mali hladnjačari koje čine udruženi seljaci u kreditima propadaju zbog dekreta koji je donela država pre dve godine da kapacitet hladnjače mora biti 500, iako su, za naše voćarstvo, obično hladnjače 50 tona. Država štiteći subvencijama domaćeg seljaka po hektaru, grlu, ceni koštanja bilo kog artikla, štiti i zemlju, čuva je i privodi je nameni, pojašnjava nam osvrćući se da su nama mnogi delovi zemlje prazni.

 "Zašto Francuzi daju ogromne subvencije seljacima? Pa da bi ostali na selu, da žive lepo, da se osećaju kao gazde i nemaju potrebe da se sele u gradove", smehom zaključuje.

Čuvajte svoje resurse

Kao što uvek jedan problem vuče drugi, Nenad je dodao da bi država uredbom ili cenom trebalo da umoli ljude iz planinskih sela da se bave stočarstvom i tako povećaju broj grla goveda kako bismo obnovili zemlju da bi uopšte dalje i imali profita. Njegov apel je da se u suvom ratarenju zemlja ispošćuje i tako nam preti pretvaranje Vojvodine u polupustinju, pogotovo jer se retko koja od velikih firmi bavi govedarstvom.

ISTRAŽUJEMO: Čime se bave osobe koje su završile poljoprivrednu školu?

Očigledno, neekonomično i neodgovorno vođenje ove države se ogleda u neracionalnom i nestručnom trošenju svih resursa koje imamo. Pored poštovanja zakona i zaštite domaćeg tržišta, treba gledati da srpski agrar osvane među imenima evropskih konkurenata olakšavanjem izvoza naše robe i podržavanjem naših mladih privrednika u tome. Naravno, ništa ne može preko noći. Treba poštovati kontinuitet i tokom smena vlasti, jer Srbija, sem talenata i hrabrosti svojih žitelja, nema ništa značajnije i kvalitetnije od poljoprivrede.


Tagovi

Studenti Poljoprivredni fakultet Mladi poljoprivrednici Agrarna politika Veljko Miletić Selo Filip Marković Nenad Tašin Poljoprivreda Srbije


Autor

Aleksa Jadžić

Više [+]

Sasvim običan dan jednog mladog čarobnjaka je stalna želja za učenjem koja je Aleksu uvela u zakovitlani točak novinarstva kroz objave portala iSerbia i zvuke Radio Beograda 2.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Seljačka vranjska metla za metenje dvorišta.