"Nauka dostupna svima" moj je moto, zato pokušavam da primenim u prkasi sve naučne činjenice do kojih dođem, kaže nam profesorka dr Stela Jokić sa Prehrambeno - tehnološkog fakulteta u Osijeku.
Informacije o ishrani koje dolaze do šire javnosti često su fragmentisane, senzacionalističke ili bazirane na trendovima koji ne uzimaju u obzir dugoročne efekte na zdravlje. To dovodi do konfuzije pri kojoj ljudi, iako žele da promene svoje prehrambene navike, nisu sigurni kako da to učine na pravilan način, upozorava profesorka dr Stela Jokić, univerzitetski magistar farmacije sa Prehrambeno -tehnološkog fakulteta u Osijeku.
Iako nije nutricionista po struci, radi na fakultetu gde je okružena stručnjacima iz tog područja i ima priliku da učestvuje na raznim okruglim stolovima i tribinama, zbog čega je portal foodfacts.news sa njom razgovarao o (dez)informacijama o hrani i ishrani.
Po Vašem mišljenju i iskustvu, u kojoj je meri javnost edukovana o zdravim prehrambenim navikama?
Javnost se o tome edukuje najčešće putem različitih kampanja, škola, medija, ali smatram da je ta edukacija još uvek nedovoljna. Takođe, često dolazi iz izvora kao što su npr. društvene mreže, a koji nisu dovoljno stručni, što može dovesti do širenja pogrešnih informacija.
Ipak, treba pohvaliti napore određenih stručnjaka, institucija i organizacija koji se trude da osiguraju tačne informacije i približe ih građanima. Međutim, da bismo postigli veći nivo informisanosti, potrebno je više sistemske odnosno ciljane edukacije, uvođenje kvalitetnih programa o ishrani u škole, kao i širih kampanja koje bi uključile saradnju zdravstvenih institucija, prehrambenih stručnjaka, ali i Vlade.
Ključ je u pružanju kontinuiranih i konzistentnih poruka koje su razumljive i lako primenjive u svakodnevnom životu, čime bi se građanima pomoglo da postignu dugoročne i održive promene u svojim prehrambenim navikama.
Susrećete li se u Vašem svakodnevnom delovanju sa mitovima o hrani/ishrani i možete li izdvojiti neke od njih?
Gotovo svakodnevno i to sa onim koji su često duboko ukorenjeni u našu kulturu. Jedan od najčešćih jeste da su ugljeni hidrati neprijatelji zdravlja i da ih treba potpuno izbegavati. Ljudi često misle da konzumacija bilo kakvih ugljenih hhidrata vodi do debljanja, što nije tačno. Kvalitetni, poput onih iz celovitih žitarica, voća i povrća, ključni su za pružanje energije i održavanje zdravlja.
Drugi rašireni mit jeste da su sve masnoće loše i da ih treba eliminisati iz prehrane. Istina je da postoje zdrave masnoće poput onih koje nalazimo u orašastim plodovima, avokadu ili maslinovom ulju, a koje su izuzetno važne za pravilno funkcionisanje organizma.
Da li se čajevima i superhranom može sprovoditi detoksikacija tela?
Takođe, često čujem da je "detoksikacija" organizma putem raznih sokova ili dijeta nužna za zdravlje. Naše telo već ima sopstvene mehanizme čišćenja poput jetre i bubrega, a trendovi detoksikacije uglavnom su marketinški trikovi i mogu biti štetni jer često uključuju drastična ograničenja kalorija ili esencijalnih nutrijenata.
Upravo ti mitovi pokazuju koliko je važno edukovati javnost o naučno utemeljenim činjenicama i osigurati pristup tačnim informacijama.
Koji biste trend u ishrani izdvojili kao jedan od opasnijih za društvo u celini?
Trenutno vidim popularnost restriktivnih dijeta.
To su na primer keto ili dijete sa izuzetno niskim unosom kalorija koje često dovode do brzih, ali kratkoročnih rezultata, dok dugoročno mogu izazvati ozbiljne probleme sa metabolizmom, hormonskom ravnotežom i opštim zdravljem jer često isključuju važne grupe namirnica što može dovesti do nutritivnih nedostataka.
Ključ zdravlja leži u umerenosti, raznolikosti i održivom pristupu ishrani, a ne u praćenju prolaznih trendova.
S obzirom na to da smo rekli da niste po struci nutricionista, možete li nam bliže opisati područje na kojem vi radite i šta istražujete?
Moja naučna i stručna aktivnost ogleda se u realizaciji i vođenju naučnih/stručnih projekata, objavi naučnih radova, učestvovanju u pisanju knjiga i organizovanju različitih naučnih i stručnih skupova, kao i u aktivnostima u vezi sa popularizacijom nauke i saradnjom sa privredom.
Ukratko, naučno se bavim zelenim tehnikama ekstrakcije bioaktivnih jedinjenja iz biljnog materijala i primenom dobijenih ekstrakata u različitim industrijama. "Nauka dostupna svima" moj je moto, zato pokušavam da primenim u prkasi sve naučne činjenice do kojih dođem.
Jedno od područja istraživanja kojim se intenzivno bavimo u poslednje vrijeme su i velike količine otpada koje nastaju tokom prerađivanja hrane, a predstavljaju veliki ekološki i privredni gubitak.
Upravo taj otpad sadrži znatne količine visokovrednih komponenti koje se mogu ekstrahovati iz njega pomoću zelenih rastvarača, pa se tako dobijeni ekstrakti mogu koristiti u razvoju novih proizvoda, bilo prehrambene, kozmetičke i/ili farmaceutske industrije.
U kojoj meri nutricionisti i ostali stručnjaci mogu bolje edukovati i informisati javnost? Kako u tom smislu vidite budućnost struke?
Mnogo mogu doprineti boljoj edukaciji i informisanju javnosti kroz učestvovanje u televizijskim i radijskim emisijama, pisanjem članaka za popularne medije i aktivno učestvovanje na društvenim mrežama. Naša platforma FoodFacts izvrstan je alat pomoću kojeg šira javnost može dobiti kvalitetne i proverene informacije o hrani, nutricionizmu i zdravlju.
Takođe, nutricionisti treba da budu uključeni u obrazovni sistem. Uvođenjem predmeta ili modula o ishrani u osnovne i srednje škole deca bi već od malih nogu bila edukovana o važnosti pravilne ishrane. Ona su izuzetno podložna usvajanju zdravih navika, a kroz obrazovni sistem možemo stvoriti temelje za zdravije generacije.
Stručnjaci bi trebali da sarađuju i sa lekarima opšte prakse i drugim zdravstvenim radnicima kako bi pružili konzistentne savete pacijentima.
Često se događa da oni dobijaju protivrečne informacije, pa je ključno osigurati osnovno razumevanje o ishrani kod svih zdravstvenih radnika i upućivanje pacijenata nutricionistima kada je to potrebno.
Kako biste ocenili domaće medije u smislu tačnosti informacija o ishrani?
Ponekad se mogu pronaći kvalitetni članci koji su pisani u saradnji sa nutricionistima i drugim stručnjacima, ali nažalost, često su informacije senzacionalističke prirode, prilagođene privlačenju pažnje, a ne edukovanju i to savrlo bombastičnim naslovima.
Mediji često podežu trendovima i komercijalnim interesima što može rezultirati širenjem netačnih ili nepotpunih informacija.
Ines Banjari: Neproverene informacije o ishrani mogu imati ozbiljne posledice po džep i zdravlje
Primećujem i tendenciju pojednostavljivanja određenih tema da bi bile pristupačnije široj javnosti, ali pritom se često izgubi važan kontekst koji je ključan za razumijevanje prehrambenih saveta.
Da bi mediji bili bolji izvor informacija o pravilnoj ishrani, potrebno je više sardnje s kvalifikovanim stručnjacima i više prostora za naučno utemeljene informacije.
Da li su nutricionisti - influenseri dobra ili loša viest za korisnike društvenih mreža i samu struku? Treba li taj domenu regulisati?
Nutricionisti - influenseri mogu biti i dobra i loša vest za korisnike društvenih mreža i za struku, zavisno od njihovog pristupa i namjrama. Sa jedne strane, nutricionisti koji su prisutni na društvenim mrežama mogu doprineti podizanju svesti o zdravoj ishrani i doći do šire publike pre nego što bi to mogli tradicionalnim načinima komunikacije.
Problem, sa druge strane, nastaje kada stavljaju komercijalne interese ispred dobrobiti svojih pratilaca, pa često nailazimo na promovisanje određenih proizvoda, dijeta ili suplementacija koje nisu nužno naučno utemeljene ili koje nisu prikladne za sve.
Izuzetno je važno na društvenim mrežama znati koga pratite i ima li ta osoba odgovarajuću struku, ističe Jokićeva
Smatram da bi taj domenu trebalo regulisati, barem u određenoj meri. Regulacija bi mogla da uključuje obvezno navođenje stručnih kvalifikacija za one koji se bave nutricionističkim savetovanjem na društvenim mrežama, kao i transparentnost u pogledu sponzorisanih objava.
Izuzetno je važno na društvenim mrežama znati koga pratite i ima li ta osoba odgovarajuću struku.
Koje kanale danas preferirate za informisanje javnosti - štampane sadržaje, internet, TV, radio? U kojoj je meri to danas deo Vašeg posla?
Društvene mreže pružaju mogućnost interakcije sa publikom što omogućava odgovaranje na specifična pitanja i razjašnjavanje nedoumica dok televizija još uvek ima veliki uticaj na širu javnost i omogućuje dopiranje do ljudi različitih uzrasnih grupa. Zato vrlo rado gostujem u brojnim emisijama i organizujem radionice gde zainteresovani mogu iz prve ruke da saznaju čime se bavim.
Štampani sadržaji, iako imaju svoju vrednost, sve više gube na značaju zbog smanjenog dometa i ograničenosti u pogledu brzine dostavljanja informacija.
Radio takođe može biti koristan alat, psoebno u lokalnim zajednicama, ali smatram da nije dovoljno snažan medij za detaljno informisanje o prehrambenim temama.
Lično sam se odlučila za Instagram kao društvenu mrežu gde smo moj tim i ja napravili "BioLab Team” profil u čijem su fokusu nauka, laboratorije i istraživanja. Današnje je društvo nemoguće zamisliti bez pomoći nauke i tehnologije.
Gde se Vi dodatno edukujete ili informišete? Postoje li određene web stranice, stručnjaci koje biste preporučili drugima?
S obzirom da smatram da je život celoživotno učenje učestvujem na međunarodnim i domaćim naučnim i stručnim skupovima, kursevima kao i na interaktivnim radionicama. Kroz edukaciju često susrećemo ljude iz različitih sektora što može biti korisno za nove poslovne prilike, ali i lični rast.
Koliko ulažem u svoju edukaciju govori i činjenica da nezavisno od toga što sam davno stekla titulu doktora nauka iz područja Biotehničkih nauka, prošle godine sam dodatno završila specijalističke studije na Farmaceutsko-biohemijskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu koji me zaista lično zanima i tako stekla zvanje Univerzitetski specijalista dermatofarmacije i kozmetologije.
Da li današnji sistem edukovanja kroz osnovne i srednje škole odgovara potrebama društva kada je reč o hrani?
Smatram da još uvek ne odgovara u dovoljnoj meri potrebama društva. Edukacija o ishrani često se svodi na nekoliko osnovnih informacija koje se ne nadograđuju kroz godine školovanja što ostavlja učenike sa nedovoljno znanja za donošenje pravilnih odluka o ličnoj ishrani.
Kroz radionice, predavanja i interaktivne aktivnosti, učenici bi imali priliku da najviše nauče, kaže ona
Važno je uvesti sveobuhvatne programe o ishrani u obrazovni sistem koji bi pokrivali ne samo osnovne prehrambene principe, već i uticaj ishrane na zdravlje, kritičko razmišljanje o informacijama u vezi sa hranom koje dolaze iz medija i društvenih mreža, kao i razvoj praktičnih veština za planiranje obroka i kuvanje.
Osim toga, mislim da bi bilo korisno uključiti stručnjake poput nutricionista u izradu i sprovođenje takvih programa. Kroz radionice, predavanja i interaktivne aktivnosti, učenici bi imali priliku najviše da nauče.
Pravilna ishrana je značajnije prepoznata kod novih generacija. Koje ključne poruke biste poslali upravo njima kad je reč o ‘(ne)zdravom’ i dezinformacijama?
Kada je reč o novim generacijama, želela bih poslati nekoliko ključnih poruka:
Ne verujte svemu što vidite na društvenim mrežama. Mnoge informacije o ishrani koje se dele na društvenim mrežama nisu naučno utemeljene, zato, pre nego što usvojite neki savet, proverite izvor informacija i potražite mišljenje stručnjaka!
Ishrana nije crno-bela i ne postoji "čarobna" hrana koja će Vas učiniti zdravima niti hrana koju treba potpuno izbegavati. Važno je razumeti da je umerenost ključ i da su sve grupe namirnica važne za održavanje zdravlja.
Budite oprezni sa trendovima. Popularne dijete i trendovi često obećavaju brze rezultate, ali mogu imati dugoročne negativne posledice po zdravlje.
Ako imate pitanja o ishrani, obratite se stručnjacima - nutricionistima. Oni imaju znanje i iskustvo koje vam može pomoći u donošenju najboljih odluka za Vaše zdravlje.
Tagovi
Autorka
Partner
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/