Tokom zime primećuje se srebrnkasta boja, što označava izbeljivanje lastara do nekroze, pucanja kore i njenog odvajanja. Delovi biljke zahvaćeni zarazom lakše izmrzavaju u toku zime. Na obolelim lastarima u proleće pupoljci ne kreću.
Najznačajnija bolest maline u našoj zemlji je kestenjasta pegavost lastara maline (Didymella aplanata). Smatra se jednim od glavnih uzročnika propadanja sorte valjevka tokom šezdesetih godina prošlog veka. Nove sorte, koje su krupnijih plodova, takođe su osetljive i uz obilno đubrenje podložne su intenzivnoj pojavi bolesti. Gljiva napada malinu i kupinu, kao i hibride koji nastaju njihovim međusobnim ukrštanjem.
Oboljenje se prvo uočava krajem juna početkom jula. Zaraza lišća mladih voćaka započinje na ivici i širi se prema glavnom nervu lista. Usled infekcije, dolazi do nekroze lišća između nerava u vidu latiničnog slova V. Dalje širenje ide sa lišća, preko lisne drške, a zatim se širi na noduse. Zaraženo lišće najčešće se prevremeno osuši. Na zahvaćenim lastarima javljaju se mrke, tamne pege. Često bude zahvaćen i veći deo izdanka. Kasnije, u toku jeseni pege se slabije primećuju jer lastari dobijaju tamniju boju.
U vlažnim uslovima, gljiva stvara askospore i konidije koje vrše zarazu lišća. Gljiva iz lista raste kroz peteljku i kolonizuje koru lastara oko pupoljka.
Tokom zime primećuje se srebrnkasta boja, što označava izbeljivanje lastara do nekroze, pucanja kore i njenog odvajanja. Pupoljci retko izumiru, često su samo oslabljeni i smanjeni pa ne uspevaju da se razviju u konkurenciji sa zdravim na istoj biljci. Delovi biljke zahvaćeni zarazom lakše izmrzavaju u toku zime.
Na obolelim lastarima u proleće pupoljci ne kreću. U toku zime, Didymella aplanata održava se u formi micelije, pseudotecija i piknida na zaraženim biljkama. U vlažnim uslovima, patogen stvara askospore i konidije koje vrše zarazu lišća. Gljiva iz lista raste kroz peteljku i kolonizuje koru lastara oko pupoljka. Piknospore obilno se formiraju od juna do kraja jula i najverovatnije imaju presudnu ulogu u infekciji lista.
List postaje vrlo osetljiv sa fiziološkim starenjem zbog nedostatka svetla u osnovi lastara. Osetljivost je značajno povećana nakon perioda visokih temperatura i taj faktor doprinosi pojavi simptoma na nodusima duž lista. Početkom avgusta oni dozrevaju i manje su osetljivi na zarazu.
Ovo oboljenje nije lako ni jednostavno suzbiti. Odmah posle berbe potrebno je ukloniti biljke koje su donele rod, da se zaraza ne bi prenela na mlade delove biljke. Ne sme se dopustiti da lastari prezime i da se uklanjaju u proleće, kako se to inače radi.
Ne treba držati guste, previše zakorovljene zasade maline jer je u takvim uslovima jača pojava bolesti. Uklanjanje prvih izniklih lastara, vrši se herbicidima, košenjem ili na druge načine. Ovo se može vršiti samo u jako bujnim zasadima i na sortama koje podnose uklanjanje lastara. U toku vegetacije mogu da se koriste fungicidi sa kontaktnim i sistemičnim delovanjem. Za tretiranje rodnih lastara pre kretanja vegetacije preporučuje se primena tzv. sumporno krečne čorbe.
U toku vegetcije preporučuju se preparati na bazi azoksistobina, a pred cvetanje i dve nedelje pred berbu, preparati na bazi boksalida, piraklostrobina i fenheksamida, uz poštovanje propisane karence, savetuje Branko Galović, iz PSSS Kraljevo.
Tagovi
Autor