Sve više mladih iz Topole i okoline koji odlaze na studije u veće gradove, radije inovacijama razvijaju porodična gazdinstva, nego da traže slabo plaćene studentske poslove.
Milica Đokić iz Donje Trešnjevice kod Topole ima 24 godine. Nedavno je stekla zvanje filologa na katedri za mađarski jezik. Njen brat Nikola je četiri godine mlađi i studira mašinstvo u Beogradu.
Njih dvoje nemaju potrebu da traže studentske poslove u gradu kako bi zaradili za školarinu ili džeparac, jer zahvaljujući preduzetničkom duhu i sopstvenim idejama prevazišli su taj problem.
Naime, na porodičnom gazdinsvu brat i sestra Đokić počeli su da ostvaruju dodatnu vrednost, najpre kruške, a potom i šljive na jednostavan način, spajajući ih s čkoladom.
Milicu, savremenu devojku, sreli smo za štandom na Oplenačkoj berbi u Topoli. Nije joj prvi put da se pojavljuje na ovoj manifestaciji. Ona svoje gastronomske "izume" reklamira tako što uvek odvoji deo za degustaciji, a užitak u ukusu one koji probaju voćne poslastice mnoge natera i da ih kupe.
"Naš prvi proizvod su bile suve kruške u čokoladi. To je pre neku godinu oduševilo posetioce Vašara u Topoli. Ove godine novitet su nam suve šljive sa čokoladom i lešnicima, ili orasima. Zaista su svi oduševljeni, pogotovu suvom kruškom, jer je meka i slatka", kaže Milica Đokić, koja već smišlja koju bi kombinaciju mogla da ponudi sledeće godine.
Mlica je u poslu zajedno s bratom Nikolom. Iako studira mašinstvo svoju priču započinje o voćnjaku od osam hektara. Početak posla, bratu i sestri Đokićima olakšala je sušara za voće koju su već imali na svom domaćinstvu.
"Imamo dobru osnovu koju nam je porodica obezbedila, a mi u međuvremenu razvijamo posao. Istovremeno idemo ka diplomi i pravimo nešto od čega može da se živi. Ovo nije samo puko prodavanje suvog voća, to zahteva mnogo više. Na primer, izbor pakovanja, izgled etikete, kao i izgled sajta i način promovisanja proizvoda" kaže Nikola Đokić.
Đokići imaju plan da razvijaju svoj posao smišljajući i dalje ekskluzivne proizvode. Milica i Nikola nisu jedini mladi ljudi koji su ove godine "osvajali" simpatije posetilaca manifestacije u Topoli. Za jednim od štandova proizvode od meda prodavala je i dvasetogodišnja Nevena Kojić, student Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport u Beogradu.
U izradi proizvoda od meda nije samo Nevena već čitava porodica Kojić. "Pre sedam godina stariji brat je počeo da se bavi pčelarstvom. Kasnije smo se u tom poslu oprobali i ja i mlađi brat. Svi troje studiramo isti fakultet, a i roditelji su nam u toj branši. Prvo smo prodavali samo med. Godišnje imamo prinos 100 kilograma livadskog, bagremovog i suncokretovog meda", kaže Nevena. Da bi privukli što više kupaca Kojići su počeli takođe da razmišljaju šta je potrebno ponuditi kupcu. Proizvod mora biti zanimljiv, uočljiv najpre oku, a potom ukus mora da ostavi jak utisak na nepcu. Sve ove kriterijume Kojići su primenuli na izradi proizvoda u kojima je osnova med a dodaju se suvo voće, orasi, smokve, susam, kopriva i lešnik.
Tezga Nevene Kojić u Topoli je odavla raznolikost. Neko bi na prvi pogled rad mladih Đokića i Kojića, na porodičnim imanjima ocenio kao hobi. Ali po njihovoj odlučnosti i ozbiljnosti u poslu radi se o nečem što ima viši cilj. Mudro su iskoristili potencijale koji su stvorili njihovi roditelji i shvatili da oni mogu da nadograde "sistem" koji će sasvim izvesno biti njihov izvor prihoda.
Tagovi
Autorka