Razvoj i formiranje ove rase odvijao se u prvoj polovini 19-og veka, kada je u Austro-Ugarska monarhija bila u svetu poznata po svojim vrlo dobrim organizovanim i uređenim ergelama iz kojih su izvoženi konji po cijeloj Europi. Rasa je nastala višestrukim ukrštavanjem Arapskih, Lipicaner, Normanskih i Engleskih punokrvnih kobila sa pastuvima uvezenim iz Normadije. Konji su uzgajani paralelno u mađarskom gradu Hortobagu i slovačkom mestu Topolkani. Može se naći u severnoj Srbiji i Vojvodini. Dugo vremena nonius je upotrebljavan u vojne svrhe gde se pokazao kao odlični radni konj.
Spada u toplokrvu grupu konja. Prosečna visina grebena pastuva je oko 170 cm, a grebena kobila oko 165 cm. Prosečna masa pastuva je oko 600 kg dok su kobile nešto lakše i dostižu su oko 550 kg. Boje: od svetlo kestenjaste do tamno braon i crne. Glava je srednje veličine. Mirni su i poslušni.
Status: Rizično ugrožena rasa
Veličina populacije u Srbiji: 100-500 primeraka u 2009.
Izvor podatka: DAD-IS FAO