Novi Zakon o organskoj proizvodnji podrazumeva i uvođenje Registra proizvođača. Novina je da se sertifikovani organski proizvodi mogu obeležavati i kao ekološki, ali i kao biološki.
Organska proizvodnja je sistem održive poljoprivredne proizvodnje i podrazumeva poštovanje ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, zaštite životne sredine korišćenjem obnovljivih izvora energije kao i očuvanje prirodne raznolikosti živog sveta.
Savetodavac za organsku proizvodnju iz PSSS Knjaževac, Miloš Nikolić, pojašnjava za Agroklub da principi ovog načina proizvodnje uključuju primenu prirodnih materijala i postupaka, a ograničavaju ili potpuno isključuju primenu veštačkih. Fokus je, ističe, na očuvanju plodnosti zemljišta, pravilnoj rotaciji useva i održavanju biodiverziteta.
Međutim, proizvođače najviše zanima šta donosi novi zakon i kako doći do organskog sertifikata?
"Sertifikacija je postupak kojim ovlašćena kontrolna organizacija izdaje pismeno uverenje, to jest sertifikat kojim se potvrđuje da je proizvodnja ili sam proizvod u skladu sa Zakonom o organskoj proizvodnji i pravilnicima koji su doneti na osnovu tog zakona", kaže ovaj stručnjak.
Kako dalje ističe, 1. juna 2026. godine u Srbiji je stupio na snagu novi Zakon o organskoj proizvodnji koji, između ostalog, podrazumeva i uvođenje Registra proizvođača u koji će potrošači svakako imati uvid. Takođe, novina je da se sertifikovani organski proizvodi mogu obeležavati i kao ekološki, ali i kao biološki.
"Između ostalog, prerađivači više neće moći da budu organizatori proizvodnje, a ni nosioci sertifikata za grupnu proizvodnju", upozorava naš sagovornik i dodaje da će to od sada raditi sami proizvođači u formi pravnog lica.
Zakon se, kaže on, primenjuje na proizvode u svim fazama organske biljne i stočarske proizvodnje, uključujući akvakulturu i pčelarstvo, ali i na proizvode koji su od njih dobijeni. Odnosi se i na sve subjekte koji učestvuju u bilo kojoj proizvodnoj fazi, pripreme, označavanja, postavljanja na tržište, uvoza ili izvoza.
"Odredbe ovog zakona se ne primenjuju kada je u pitanju priprema hrane u objektima javne ishrane", napominje Nikolić.
Održavanje dugoročne plodnosti zemljišta, zaštita životne sredine kao i težnja ka visokim standardima za dobrobit životinja, samo su neki od ciljeva pomenutog zakona.
"Zakonom se predviđa i zabrana upotrebe GMO u potpunosti. To znači da se ovi proizvodi ne mogu koristiti ni kao pomoćna sredstva u preradi, ni u sredstvima za zaštitu bilja, a ni kao oplemenjivači zemljišta."
Na pitanje koji su najvažniji koraci za dobijanje organskog sertifikata, savetodavac kaže da se najpre treba informisati o ovlašćenim kontrolnim organizacijama za tekuću godinu.
"Drugi korak podrazumeva kontaktiranje ovlašćene organizacije u cilju dobijanja prijave za uključivanje u organsku proizvodnju, nakon čega sledi sklapanje ugovora", pojašnjava naš sagovornik.
Kontrola, dodaje on, počinje odmah po sklapanju ugovora sa kontrolnom organizacijom i obuhvata punu fizičku kontrolu proizvodnje, proveru dokumentacije proizvođača kao i sve mere predostrožnosti. Sprovodi se bar jednom godišnje putem najavljenih ili nenajavljenih poseta.
"Prilikom kontrole, u slučaju sumnje i na osnovu procene rizika, uzimaju se uzorci materijala koji idu na analizu u cilju provere upotrebe nedozvoljenih sredstava", kaže Nikolić.
Ukoliko proizvođač u sklopu gazdinstva ima i konvencionalnu proizvodnju, ističe on, mora ovlašćenoj organizaciji da omogući kontrolu i te proizvodne jedinice, kao i prostorije i objekte.
Beograd zamenio netaknutom prirodom: Pavle je ostvario svoj san o organskoj proizvodnji
"Svako ko je zainteresovan za ovakav vid proizvodnje mora se detaljno informisati, edukovati i upoznati sa zakonskim okvirima organske proizvodnje. Površine pod organskom proizvodnjom su u porastu, a njena budućnost zavisi od svih koji su uključeni u tom lancu", zaključuje on.
Tagovi
Autorka
