Koren šargarepe bogat je različitim mineralima i vitaminima, folnom kiselinom i karotenom. Kod nas se uglavnom gaji kao jednogodišnja biljka.
Šargarepa je dvogodišnja biljka, ali se obično uzgaja kao jednogodišnja. U prvoj godini ona stvara koren, a u drugoj cvet, plod i seme. Koren šargarepe bogat je vitaminima K, C ali i vitaminima E grupe, fosforom, kalijumom, manganom, molibdenom i folnom kiselinom. Koren sadrži mnogo šećera, proteina, sirovih vlakana i antioksidanasa. Karoten je supstanca koja tom povrću daje boju, a neophodan je za stvaranje vitamina A.
Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede Ljiljana Vuksanović, šargarepi odgovaraju laka, plodna, humusom bogata i rastresita, blago kisela zemljišta. Prema njenim rečima, ukoliko je zemljište kiselo, šargarepa je podložnija bolestima. Za setvu treba odabrati osunčana i otvorena mesta, ravna ili na blagom nagibu. Jedan od preduslova za gajenje tog povrća je obezbeđivanje vode za zalivanje jer se u suprotnom formira sitan koren lošeg kvaliteta. Na istom mestu šargarepa se može sejati tek posle tri, četiri godine, a gaji se posle paradajza, kupusa, paprike i mahunarki. Treba je sejati u mešovitoj setvi sa crnim i belim lukom, nevenom.
Setva može početi u februaru ili martu u zavisnosti od pripremljenosti zemljišta. Iako je tada zasejana, vadi se iz zemlje krajem juna i početkom jula. Šargarepa se može sejati i krajem oktobra i početkom novembra u bašti na otvorenom ili u izdignute ili ukopane leje. Da bi mogla da se konzumira preko zime, šargarepu treba treba sejati krajem maja ili u junu, a najkasnije do 15. jula. Seme tog povrća je sitno i najčešće se meša sa sitnim peskom u odnosu 1:5. Stavi se na presavijeni papir i blagim pokretima ruku ravnomerno prosipa sa papira i raspoređuje po zemlji. Seme sporo niče i prilikom setve treba usejati male količine semena rotkvice, koje brzo izbija na površinu i koja će označiti redove.
Šargarepa je osetljiva na visoke temperature, zato je treba zalivati pri nicanju, kada koren počinje da se popunjava i još dva do tri puta tokom intenzivnog rasta korena. Uzdužno pucanje korena najčešće je posledica neravnomernog i prekomernog zalivanja. Pokorica je neprijatelj šargarepe, naročito tokom letnjeg gajenja, pa se mora razbijati uz održavanje zemljišta vlažnim.
Ljiljana Vuksanović napominje da je dodatna ishrana poželjna. Preporučuje se kompost i tečna organska đubriva, a ako se koren pri vrhu nađe van zemlje na njemu se razvija "zelena glava", pa se pribegava zagrtanju šargarepe u redovima. To povrće oštećuju trulež korena, pepelnica, pegavost lišća, šargarepina muva, lisne vaši i drugo. Protiv šargarepine muve i lisnih vaši treba koristiti fermentisani ekstrakt belog luka i nevena, prirodni piretrin itd.
Organski uzgojena šargarepa se vadi po suvom vremenu, kad je zemljište prosušeno. Prvo vađenje može se obaviti kada koren dostigne debljinu olovke. Kako bi se umanjila količina nitrata u plodu koristi se metoda podrivanja ašovom ispod korena nekoliko sati pre vađenja. Mladi koren dospeva za berbu za oko 60 dana, dok se zreo vadi nakon 120 dana. Za čuvanje i korišćenje tokom zime šargarepu trba vaditi u oktobru i novembru, a prinos korena je od 2,5-6 kilograma po metru kvadratnom.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor