Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 31.01.2021. 14:00

Da li je poljoprivreda postala biznis za sve, samo ne za seljaka?

Nije kritika zašto sada tamo neki mali i veći biznismeni ulažu u poljoprivredu i guraju se među prave seljake - već je dilema i pitanje.

Da li je poljoprivreda postala biznis za sve, samo ne za seljaka?
Foto: Verica Matić
1.341
390
2

Da je bar poslednju deceniju poljoprivreda u Srbiji, ali i u svetu postala biznis i novo mesto gde razni investitori ulažu - neupitno je. Nedavno smo objavili vest da je "na papiru" i u brojkama Bil Gejts najveći američki "seljak", odnosno da je u njegovom vlasništvu čak 98.000 hektara američkog poljoprivrednog zemljišta. Ko je Bil Gejts? Osnivač Majkrosofta, filantrop i preduzetnik, a sada je i poljoprivrednik?

Koliko je pozitivno ili pak negativno što neko čija primarna oblast bavljenja nije poljoprivreda ulaže u agrar?

Predstaviću jednu malu studiju slučaja, i to baš u mom selu - Natalinci, šumadijske opštine Topola.

Ulažu se novci, niču zasadi

Pre godinu i po dana jedan beogradski biznismen kupio je od mog rođaka četiri hektara u tabli zapuštenog poljoprivrednog zemljišta sa kućom i okućnicom. Iskrčio je zapuštenu njivu, podigao je protivgradnu zaštitu, ugradio sistem za navodnjavanje i postavio saksije sa borovnicom. Prošle godine imao je prvi rod.

Baš u blizini ovog zasada jedan moj zet, koji živi u Beogradu, pre nekoliko godina kupio je parče zemlje i podigao zasad leske. Naravno, do punog roda sačekaće bar još par godina.

Kad se krene dalje putem ovih njiva, poznati naš reprezentativac u košarci i NBA igrač, podigao je zasad kruške u špaliru, koju koristi mahom za pravljenje rakije.

Ovde se lista ne završava. I u drugim selima oko Natalinaca, mnogi biznismeni, sportisti, advokati, pa i estradne ličnosti, naši i stranci podigli su mnoge zasade voća.

Zbog čega je ovo dobro?

Ti "investitori" su pokrčili zaparložene njive i ukrupnili posede što je važno.

Zatim, većina njih se ne oslanja na svoje znanje iz poljoprivrede, već u većini, ako ne i u 100 posto slučajeva, zapošljavaju agronome i druge stručnjake specijalizovane za date agrarne oblasti. Angažuju sezonce, najčešće iz matičnog sela i stalne radnike na održavanju gazdinstva i tako doprinose smanjenju nezaposlenosti.

Zasadi koji se podižu su savremeni, sa protivgradnom zaštitom, sistemom za navodnjavanje i osiguranjem. Dakle, neizvesnost roda usled klimatskih uslova je smanjena na minimum.

Šta tu, baš i nije dobro?

Poznato je da u borovnice ulaže onaj ko ima mnogo novca. A u gore navedenim primerima, vidimo da su investitori u poljoprivredi videli svoju novu priliku, što posle izvesnog vremena može da se promeni. Dakle, za par godina, možda borovnica više ne bude isplativa i investitori odluče da ulože u neki drugi posao.

S druge strane, imamo poljoprivrednike koji su višegeneracijski upravo i samo to - poljoprivrednici. Onaj ko se rodio na selu, ko radi na njivi, čiji je otac, deda, pa i pradeda radio i obrađivao zemlju, vidi parcelu, ne kao investiciju, već kao osnovni i jedini izvor prihoda. A, od vremena i stanja na tržištu zavisi i njegova izvesnost.

Oni koji sada svoj novac usmeravaju u poljoprivredu, ovom višedecenijskom seljaku na neki način predstavljaju konkurenciju na tržištu, ali i ime više na listi podnetih zahteva za subvencije, jer razume se, ako može da se ostvari neki povraćaj novca na uloženo - ko za to ne bi konkurisao?!

Drugo, poljoprivredna gazdinstva na selu su većinski porodična. Dakle, cela porodica od najstarijeg do najmlađeg ide u berbu šljiva, hrani svinje, zna da vozi traktor - ako zatreba. Mnogi "seljački" sinovi i ćerke se fakultetski obrazuju u agrarnim naukama, kako bi unapredili porodičnu proizvodnju. Samim tim je osigurana budućnost tog jednog gazdinstva i njihove poljoprivredne produkcije.

Nije kritika zašto sada tamo neki mali i veći biznismeni ulažu u poljoprivredu i guraju se među seljake koji imaju znanja, a pre svega iskustvo u bavljenju ovim poslom - već je dilema i pitanje:

Zašto pravom seljaku nije dato da ukrupnjava njive i osavremenjuje proizvodnju? Zašto to zavisi isključivo od toga koliko imaš novca? I što je glavno, zašto je poljoprivreda postala biznis, a ne jednostavno proizvodnja hrane?


Tagovi

Biznis Poljoprivreda Poljoprivrednici Seljaci Ulaganje Zasad borovnice Zasad leske Uzgoj kruške


Autorka

Julijana Kuzmić

Više [+]

Diplomirani novinar specijalizovan za agro novinarstvo. U poslu i životu vodi se Ničeovom formulom sreće: jedno "da", jedno "ne", jedna prava linija, jedan cilj...

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Da li ste skoro videli ovaj prizor? Baš kao nekada, prodaja sladoleda iz kamiončića, na ulicama Maglića i okolnih sela. Na radost dece, ali i nas malo starijih. :)