Prošlo je više od pola veka dok se poljoprivreda prilagodila novoj kulturi i poljoprivrednici spoznali sve koristi i blagodeti od biljke iz "novog sveta", jedne od onih koje su iskorenile glad u Evropi.
Za poljoprivredu u Srbiji 19. veka nemerljivo važnu stvar učinio je čovek koji nije bio ni car ni kralj ni bogataš koji bi svojim imanjem poboljšao položaj seljaštva. Bio je prosvetitelj, putnik, lingvista, znalac više jezika, autor književnih dela "Sovjeti zdravago razuma", "Pisma Haralampiju", "Život I priključenija", "Mezimac". Pisac basni i prevodilac koji je za sobom ostavio obimnu prepisku sa viđenijim ljudima svoga doba o važnim društvenim I etičkim pitanjima.
Kakve veze bi ovakav čovek mogao da ima sa ondašnjim seljakom, po pravilu nepismenim i veoma konzervativnim? Po tome što se u potpunosti, svakom napisanom rečju zalagao upravo za bolji položaj najširih slojeva stanovništva, pre svega za iskorenjivanje gladi. Taj čovek se zvao Dositej Obradović.
Rođen u Čakovu (današnja Rumunija) 1742. kao Dimitrije Obradović, u mladosti zamalo postao kaluđer, proputovao je Balkan i Malu Aziju, Nemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Habzburšku monarhiju i Rusko carstvo. Držao predavanja i učio posmatrajući uvek život običnog čoveka.
Stigao je u ustaničku Srbiju 1806. godine, da bude učitelj Karađorđevim sinovima. U skromnom prtljagu, osim odeće i knjiga, doneo je i izvesnu količinu krompira, u ono doba nove namirnice. Već na carini imao je problema, jer carinici nisu hteli da ga puste preko granice.
Naišao je na veliki otpor, samo Karađorđev uticaj spasao ga je od težih posledica. Krompir je smatran "đavoljim semenom" koje izaziva sve moguće teške bolesti. Dositej je, naprotiv, znao da je "kronpir" odlično sredstvo protiv gladi i siromaštva i popularizaciji ove namirnice posvetio je svoje delovanje i kad je postao prvi ministar prosvete u Srbiji.
Želite krupan i zdrav krompir? Ovo su ključni koraci za uspešnu proizvodnju
Njegov ideal i cilj bio je trezven savestan pojedinac, koji brine kako "razum svoj prosvetiti, zaktevanja i želje svoje u dobar red posložiti" i koji radi kako najbolje zna za sebe, porodicu i državu. U uslovima stalnog ratovanja o razvoju poljoprivrede nije moglo da bude mnogo reči, govorilo je oružje. I mnogo posle Dositeja (umro je 1811.) krompir se nije nalazio među kulturama koje poljoprivrednici gaje, pa je vlast kaznama obezbeđivala širenje ove biljke.
U senci bitaka i velikih političkih promena, "velike istorije", mala ali značajna promena nastala uvođenjem nove poljoprivredne kulture prošla je prilično nezapaženo. Mnogi istoričari Prvog srpskog ustanka krompir ni ne pominju, poneki čak smatraju da je cela priča o njemu nastala na osnovu serije "Vuk Karadžić" snimljene 1987. godine po scenariju Milovana Vitezovića.
Milutin Đ. Milanković piše da je nekad svaka kuća imala obavezu da zaseje "po jedan plug krompira", dok ga 1876. seljaci rado seju, "jer rodi u zemlji pak se ne boji ni grada ni slane". Prošlo je znači više od pola veka dok se poljoprivreda prilagodila novoj kulturi i poljoprivrednici spoznali sve koristi i blagodeti od biljke iz "novog sveta", jedne od onih koje su iskorenile glad u Evropi.
Danas je krompir među najpopularnijim namirnicama u Srbiji, ishrana ne može da se zamisli bez njega, ali Dositejeva uloga u ovoj velikoj promeni načina života i dalje nije mnogo poznata. Njegovo ime nose škole i druge ustanove, ali njegov doprinos poljoprivredi ne pominje mnogo njegovih biografa i kritičara. Prema jednom aforizmu, "Dositej je doneo u Srbiju krompir i prosvetiteljstvo. Krompir se primio".
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka