U Srbiji godišnje nastane od 80 do 250 hiljada tona sporednih proizvoda životinjskog porekla, od čega od 17 do 25 hiljada tona uginulih životinja. Samo 20% ovih proizvoda se tretira na neki od zakonom predviđenih načina, dok se ostatak odlaže na neodgovarajućim mestima. Ukoliko se ne tretiraju na pravi način, ovi proizvodi mogu izazvati zdravstvene probleme, naročito kada su u pitanju zoonoze – zarazne bolesti životinja od kojih mogu oboleti i ljudi. Takođe, nanose štete u stočarstvu, i zbog toga što su ovi proizvodi visoko-kalorična biomasa, ali štete i životnoj sredini. Tranziciono iskustvo drugih država upozorava da samo 3–5% subjekata (uglavnom oni najveći) ”preživi” usaglašavanje sa propisima EU. Struktura je u celoj Srbiji nepovoljna – postoji veliki broj malih proizvođača, koji ne mogu sami da ispune uslove za neškodljivo odlaganje ovih proizvoda. Međutim, prema rečima Dejana Maksimovića iz Ekološkog centra Stanište Vršac, ne treba posmatrati tretiranje sporednih proizvoda životinjskog porekla kao nov trošak, već kao novu priliku za proizvođače i prerađivače. #sporedniproizvodizivotinjskogporekla
Foto: EC Stanište