Lokalne samouprave u Srbiji i dalje najčešće finansiraju klasične investicione mere u poljoprivredi, pre svega ulaganja u fizičku imovinu gazdinstava, dok su mere za očuvanje zemljišta, vode, biodiverziteta i održive proizvodnje znatno manje zastupljene. To pokazuju analize za Mionicu, Rekovac i Požarevac, izrađene u okviru projekta „Zeleni kompas”. Istraživanja ukazuju da je potrebna postepena promena lokalnih programa podrške – od modela zasnovanih gotovo isključivo na investicijama ka merama koje istovremeno jačaju proizvodnju i čuvaju prirodne resurse. Za Požarevac se preporučuje veća podrška za tretman stajnjaka i otpadnih voda, navodnjavanje, pokrovne useve i racionalnu primenu đubriva. U Mionici se ističe potencijal za organsku proizvodnju, održivu poljoprivredu i povezivanje sa turizmom kroz Biodistrikt Kolubara. U Rekovcu se, zbog ograničenih kapaciteta, predlažu jednostavne mere poput podrške travnom pokrivaču u voćnjacima i vinogradima, kao korak ka zahtevnijim programima podrške, uključujući IPARD. #agroekoloskemere