NAVODNJAVANJE NEKIH NJIVSKIH USEVA.
KUKURUZ. Kukuruz troši velike količine vode, ali racionalno. Transpiracioni koeficijent iznosi 220 - 240 L. Prosečna potrošnja vode po hektaru je 4.000 - 6.000 m3. Optimalna vlažnost zemljišta iznosi 60 - 70 % PVK. Ukupne potrebe za vodom iznose 300 - 555 mm/m2 padavina za vegetacioni period (Đorđe Glamočlija, 2004). Isto tako, navedeni autor navodi da su najveće potrebe za vlagom tokom letnjih meseci, te biljkama treba obezbediti 200 do 300 L/ m2.
U našim uslovima, naročito ako je suša, u toku vegetacije potreba kukuruza za vodom iznosi od 450 do 600 mm. Orijentacione mesečne vrednosti su sledeće: april 35 mm, maj 90 mm, jun 95 mm, jul 120 mm, avgust 75 mm, septembar 40 mm. Razlike između ovih količina i količine efektivnih padavina treba nadoknaditi navodnjavanjem. U reonima sa sumom vodenih taloga ispod 150 mm nije moguća proizvodnja kukuruza bez navodnjavanja.
U početnim fazama razvića, nedostatak vode u zemljištu utiče na usporen rast biljaka. Kritičan period počinje 15 - 20 dana pre metličenja i traje do početka mlečne zrelosti kukuruza. U ovom periodu, u zavisnosti od dužine trajanja suše umanjenje prinosa je od nekoliko, pa čak i do 50 i više procenata. Navodi nekih istraživača su da polovinu od ukupno potrebnih količina vode treba obezbediti u najkritičnijoj fenofazi, cvetanju.
Norma navodnjavanja iznosi 1.500 - 2.200 m3/ha. Zalivna norma je 40 - 60 dm3/m2. Navodnjavanje obavljati po kritičnim fazama:
- u fazi porasta (7 - 8 listova),
- u fazi pojave prvih metlica,
- po završenoj oplodnji (svenjivanje svile),
- u fazi rane mlečne zrelosti.
Između dva zalivanja treba da prođe 15 - 20 dana. Obično se vrši 3 - 4 zalivanja - po navedenim kritičnim fazama. Vremenski, to je dug period koji traje do druge polovine avgusta.
Duži sušni periodi su nepoželjni, jer zavisno od uzrasta biljaka uslovljavaju manje ili veće opadanje prinosa, pa i sušenje biljaka (Đorđe Glamočlija, 2004).
U postrnoj i naknadnoj setvi je obavezno navodnjavanje.
Navodnjavanje može biti iz brazdi (max. pad 2 %) dužine do 200 m, zatim veštačkom kišom kao najrasprostranjenijim načinom, samohodnim rasprskivačima - tifonima i dr.
SUNCOKRET. Suncokret pripada grupi kulturnog bilja, koje uspeva i u sušnijim područjima. Dubok i moćan korenov sistem, koji se formira kod suncokreta omogućuje korišćenje vode i hranljivih materija iz dubljih slojeva zemljišta. Utvrđeno je da na zemljištu tipa krečni černozem, suncokret koristi 1.600 - 1.900 m3 vode po hektaru koja je akumulirana u početku razvića useva, u sloju do 2 m dubine (Vučić N. 1982). Po istom autoru, ova količina vode predstavlja polovinu ukupnih potreba useva, a ostatak treba da se nadoknadi padavinama ili navodnjavanjem u toku razvića useva. Sasvim je izvesno da su na tipovima zemljišta sa nepovoljnim vodnofizičkim svojstvima (smonica, pseudoglej, gajnjača i sl.) početne zalihe značajno manje, što je uzrok niskih i nestabilnih prinosa.
Suncokret je veliki potrošač vode. TK = 470 - 570 L.
Najveće potrebe za vlagom su u fenofazama intezivnog porasta, cvetanja i nalivanja plodova. U ovo doba suše jako smanjuju prinos, bez obzira na snažan korenov sistem.
Navodnjavanje se vrši brazdama u vreme kada biljke obrazuju 7 - 8 listova i u vreme intezivnog porasta stabla. Zalivna norma iznosi 50 - 60 dm3/m2.
Period od stvaranja glavice (butonizacije) do završetka cvetanja karakterističan je po veoma intezivnoj potrošnji vode (više od 40 % ukupnih potreba). Pri nedostatku vlage u tom periodu suncokret podbacuje u prinosu, pa je taj period i najvažniji za navodnjavanje.
Rezultati dobijeni u Vojvodini pokazuju da se jednim zalivanjem u fazi butonizacije (stvaranja glavice) postiže povećanje prinosa do 20 %. Kasnijim navodnjavanjem, kod pojedinih hibrida, može doći do pojave gljivičnih bolesti, a zapaženo je, čak, i umanjenja prinosa.
SOJA. Biljke soje imaju velike potrebe u vodi. Da bi seme moglo da klija potrebno je da upije 120 - 140 % vlage od sopstvene težine. Za normalan rast i razvoj soja traži područja sa minimalnim godišnjim padavinama između 600 - 700 mm. TK = 400 - 700 L. Pojedini autori (Đorđe Glamočlija, 2004) navode da soja ima veliki transpiracioni koeficijent, zavisno od fenofaze i toplotnih uslova, koji varira od 455 do 690. Soja je osetljiva na sušu, naročito u fenofazi cvetanja. U to vreme optimalna vlažnost vazduha treba da iznosi 75 - 85 %, a nikako da spadne ispod 65 %. U uslovima veće vazdušne suše sa biljaka otpada veliki broj neoplođenih cvetova, a u uslovima vazdušne i zemljišne suše opadaju i oplođene mahune. Suma vodenih taloga, koja je potrebna tokom juna, jula i avgusta iznosi 300 - 350 mm.
Kada je reč o navodnjavanju, obično se izvode 3 zalivanja: pred cvetanje, u mahunanju i u fenofazi nalivanja zrna. Zalivna norma je 40 - 60 dm3/m2. Najčešće je navodnjavanje veštačkom kišom. Soja tokom vegetacije utroši 450 do 480 mm vode, a prema nekim autorima je potrebno 450 - 500 mm/m2 padavina. Mesečne potrebe soje za vodom variraju u zavisnosti od uslova: u aprilu 10 do 40 mm, maju 30 do 60 mm, junu 90 do 110 mm, julu 100 do 125 mm, avgustu 100 do 120 mm, septembru 50 do 80 i oktobru do 40 mm. Đorđe Glamočlija (2004) ističe da je za uspešno rastenje i razviće soje potrebno 5.000 do 6.000 m3 vode po hektaru.
Sa pojavom prvih cvetova potrošnja vode od strane biljaka značajno se povećava i dostiže svoj maksimum u periodu cvetanja i zametanja plodova. To je period kada biljke usvoje 60 do 90 % vode, od ukupne potrebe za ceo vegetacioni period. Ovo je ujedno i kritičan period biljaka za vodom. Kako ovaj period traje dugo, 50 - 70 dana, zavisno od sorte, soja se svrstava u skupinu biljaka, koje ne podnose sušu. Da bi se ostvarili visoki i stabilni prinosi semena i nadzemne biomase, potrebno je kako je to napred navedeno, da u periodu najveće potrošnje vode (u nas to su letnji meseci - druga polovina juna, jul i avgust) bude 250 - 300 mm pravilno raspoređenih padavina.
LUCERKA. Veliki je potrošač vode. TK = 760 - 900 L. Ako ima dovoljno vlage neprekidno raste. Pojavom suše drugi otkos naglo podbaci u prinosu, a treći ne završi razvoj do cvetanja. PVK bi trebalo da iznosi 65 %. Veća vlaga izaziva poleganje, masovno opadanje cvetova i prorastanje iz krunice. Najviše vode traži za intezivno rastenje stabla i obrazovanje najveće lisne površine. U oblastima sa manje od 350 mm godišnjih padavina prestaje gajenje plave lucerke. Tu gajiti žutu lucerku, koja je otporna na sušu.
Lucerka se koristi 3 - 5 puta tokom vegetacije, radi čega zahteva velike količine vode. Navodnjavanje je skupo pa zalivati prema potrebi (pojava venjenja ili menjanja boje lista). Norme zalivanja su 70 - 90 dm3/m2. Navodnjavanje je najbolje vršiti posle košenja pojedinih otkosa kada najmanje smeta gaženje i kada treba najviše vlage za novu regeneraciju. Navodnjavanje se može sprovoditi i deset dana posle košenja, čime se smanjuju gubici vode isparavanjem, jer je zemljište prekriveno biljnim prekrivačem.
Navodnjavanje u avgustu i septembru izaziva izmrzavanje lucerke zimi, ali ako je to neophodno treba da ga prati đubrenje PK đubrivom. Lucerka ne podnosi natapanje, odnosno navodnjavanje plavljenjem, a najpovoljnije je navodnjavanje "veštačkom kišom", a zatim kanalima.
Norma zalivanja iznosi 70 - 90 mm, a prema Vučiću (1976) dostiže i 100 mm na propustljivim zemljištima sistemom prelivanja. Previsoke norme mogu štetno da deluju na kvalitet hrane, a mogu izazvati i poleganje lucerke.
Ukupne potrebe za vodom u prvoj godini su 545 mm do 585 mm, dok su u narednim godinama veće, 670 mm do 730 mm.
Treba izbegavati navodnjavanje u vreme intezivnog porasta stabla i butonizacije (pupoljanja).
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije