Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

ĐUBRENJE POVRTARSKIH KULTURA.

Stajnjak povrtarske kulture zahtevaju različito. U prvu grupu spadaju povrtarske kulture direktno đubrene stajnjakom prilikom osnovne obrade zemljišta. U drugu grupu spadaju povrtarske kulture, koje iskorišćavaju stajnjak pod predhodni usev. Treća grupa povrtarskih kultura ne reaguje dobro na đubrenje stajnjakom, te se stajnjak izostavlja u njihovom đubrenju. Inače, stajnjak sadrži i azot, koji biljkama stoji na raspolaganju. Da se azot (N) iz stajnjaka ne bi izgubio volatizacijom (isparavanjem), potrebno je odmah po raznošenju stajnjaka na površini zemljišta koje se đubri, zaorati isti. Nikako se ne sme stajnjak razvoziti i rasuti u gomille i čekati njegovo zaoravanje, što je najveća greška. U protivnom gubici azota su veliki, do praktično 100 % u zavisnosti od vremena koji prođe od iznošenja stajnjaka do njegovog zaoravanja.
***Smatra se da bi u zemljištu bilo potrebno 0,10 - 0,20 % ukupnog azota, a procenat azota se dobija kada se procenat humusa u zemljištu podeli brojem 20. Pri pH vrednosti zemljišta 4,0 - 5,5, procenta humusa 2 - 4 % i utvrđenog ukupnog azota 0,1 - 0,2 %, u zemljište bi trebalo vratiti prilikom normiranja đubriva 90 - 100 % N, pri pH vrednosti zemljišta u nKCL 5,6 - 8,0 vratiti 80 - 90 % od iznetog azota, dok pri pH 5,6 - 8,0 i sadržaju do 2 % humusa vratiti 100 % N od iznošenja. U povrtarskoj proizvodnji sadržaj azota (N) 0,1 - 0,2 % predstavlja dobru snabdevenost zemljišta ovim elementom. Ukoliko ima više od 0,2 % azota (N), zemljište je odlično snabdeveno, ali to zavisi i od potreba pojedinih povrtarskih kultura za ovim elementom (obrada, dipl. ing. Stanko Nekić, 2015.).
Podela zemljišta prema sadržaju humusa: < 2 % slabo humusna zemljišta, 3 - 5 % dovoljno humusna zemljišta, 5 - 10 % humusna zemljišta i 15 - 30 % prehumusna zemljišta.
Veliki je problem što naša zemljišta, uglavnom sadrže kiseli humus, a ne blagi, što se delimično može popraviti kalcizacijom zemljišta (obrada, dipl. ing. Stanko Nekić, 2015.).
***Stajnjak se iskorišćava u zemljištu 3 godine (prve godine 50 %, druge godine 30 % i treće godine 20 %), mada pojedini autori navode da se stajnjak i četvrte godine iskorišćava. Prosečan hemijski sastav stajnjaka u pogledu sadržaja NPK hraniva i organske materije je sledeći: N = 0,5 %, P2O5 = 0,25 %, K2O = 0,6 %, dok Ca2+ 0,54 % i Mg2+ 0,18 %, organske materije = 20 %. Prilikom određivanja normi NPK hraniva za đubrenje treba uzeti u obzir i količinu stajnjaka koja se unosi u zemljište, a prema prosečnom sadržaju hraniva u njemu.
Za đubrenje zemljišta, u povrtarskoj proizvodnji poželjno je koristiti organska đubriva, među kojima stajnjak ima najznačajniju ulogu, s obzirom da farmeri uzgajaju različite vrste stoke. S toga, biće reči o goveđem stajnjaku, koga naše farme imaju u relativno dovoljnim količinama za đubrenje.
Potrebno je koristiti poluzgoreli i zgoreli stajnjak - kao najbolje rešenje. Poluzgoreli stajnjak može se koristiti za osnovno đubrenje u jesen sa oranjem, za kulture koje se sade u proleće.
Ukoliko se stajnjak unosi neposredno pre setve ili sadnje treba koristiti dobro zgoreli stajnjak.
Prilikom obračuna ukupnih količina đubriva treba uzeti u obzir i sadržaj hraniva iz stajnjaka, kao organskog đubriva. Taj prosek hranljivih materija sam već naveo i on iznosi: N = 0,5 %, P2O5 = 0,25 %, K2O = 0,6 %, dok Ca2+ 0,54 % i Mg2+ 0,18 %, organske materije = 20 %.
Na srednje teškom zemljištu goveđi stajnjak se iskorišćava 4 godine i to:
I godine 50 %, II godine 35 %, III godine 10 % i IV godine 5 %.
Ovi procenti iskorišćavanja stajnjaka neophodni su prilikom obračuna ukupnih količina đubriva. Uzima se u obzir količina stajnjaka po hektaru, njegovo iskorišćavanje po godinama u osnovnim hranljivim materijama N:P:K (azot:fosfor:kalijum) i njihovo oduzimanje od količine hraniva za dati prinos.
Nakon toga, uzima se u obzir mineralizaciona sposobnost zemljišta, odnosno mineralizacija žetvenih ostataka, kojom prilikom u proseku se mineralizuje druga organska i žetvena materija u proseku 30 - 50 kg azota (N), te količinu potrebnog azota umanjiti za još 40 kg.

Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije