Kao naturščik igrao je i glavnu ulogu sa Milenom Dravić, a onda je nakon pet godina glume odlučio da sve prekine i vrati se u rodnu Pravoševu kod Prijepolja, gde danas uživa u penziji, koju je stekao obarajući stabla smrče u šumama Zlatara
Umesto da sedi na lovorikama i ubira plodove svog glumačkog talenta, Mirčeta Vujičić (82), drvoseča u penziji, starost troši u vrletima Zlatara. Tek po nekad "prorade" mu uspomene i seti se mladosti i dana provedenih u društvu Milene Dravić, Nede Arnerić, Olivere Marković, Ljube Tadića, Dragomira Bojanića Gidre i drugih velikana filma sa prostora bivše Jugoslavije.
Stasiti gorštak, za kojim je svojevremeno ludeo ženski deo filmske publike, pre par godina operisao je kukove i od tada teško se kreće, a sve mu je slabiji i vid. Zbog toga je ispraznio torove i staje i rasprodao stoku, a više ne obrađuje ni prostrano imanje ispod Golog brda, najvišeg vrha Zlatara. Na okućnici u rodnoj Pravoševi kod Prijepolja ima vrt, tek da nije dokon.
"Imam hiljadarku dnevno penzije, koju sam zaradio kao drvoseča u Šumskom gazdinstvu, a supruga Slavenka nešto manje, ali za nas dvoje sasvim dovoljno. Posejemo malo krompira i luka, držimo jednu svinju i četiri kokoške. Imao sam do skoro devet kokošaka, ali mi pet pojela lisica, navadila se, ne mogu da se izborima sa njenim lukavstvom", priča Mirčeta.
U mladosti Mirčeta je punih pet godina stajao pred filmskim kamerama, publici se poklanjao na festivalima u Puli i Nišu i živeo kao u bajci. A onda je 1973. nakon 11 igranih filmova, odlučio da sve prekine, vrati se u rodno selo i u šumama zavičaja sve do penzije obara stabla smrče.
"Kako i pored toliko snimljenih filmova u svojoj 36 godini života nisam imao dana radnog staža, odlučim da se vratim u zavičaj, gde su me čekali supruga Ljubinka i sinovi, i potražim stalni posao. Igrao sam nakon toga u još dva filma, ali kako nije mogao da mi više pravda odsustvovanja sa posla, tadašnji šef Šumske sekcije mi je postavio uslov 'film ili testera'. Ja sam odabrao ovo drugo i nisam se pokajao. Pošto sam imao svega osam razreda, u 'Dunav filmu' su mi predlagali da o njihovom trošku nastavim školovanje i nakon akademije odem u profesionalce, ali nisam pristao, jer mi se nije pod starstost išlo u školu", kaže Mirčeta.
Pred filmske kamere, Mirčeta Vujičić stao je prvi put 1968. godine i to sasvim slučajno. U selu Pravoševa, koje je tada bilo još bez struje, Staša Borisavljević i njen suprug Fedor Škubonja snimali su "Nizvodno od sunca", film o životu ljudi iz zlatarskog kraja. Kako im se jedan glumac razboleo, Mirčeti su ponudili epizodnu ulogu Međa Bakića, koju je on zahvaljujući svojoj otresitosti i bistrini odigrao bez traume i ponavljanja. Nakon premijere, u Pravoševu su počele da pristižu ponude i drugih režisera i da se ređaju uloge i filomovi: "Biciklisti","Miris poljskog cveća", "Bombaši", "Klavir štimer", "Smrt paora Đurice", "Skerco", "Sudbine", "Zbogom ostaj bunkeru na reci" i drugi. U filmu "Sutjeska", u ime proletera lično je predao raport Ričardu Bartonu, koji je igrao Tita, dok je u filmu Puriše Đorđevića "Kros kontri" igrao glavnu mušku ulogu, a partnerka mu je bila Milena Dravić.
Od bavljenja glumom Mirčeta nije, kako tvrdi, imao previše materijalne koristi. Skromnu imovinu koju danas poseduje stekao je radeći kao drvoseča u šumama Zlatara, a pored državnog posla bavio se i stočarstvom i proizvodnjom belog mrsa.
"Najveći honorara imao sam za film 'Kros kontri'. Ja kao običan seljak, naturščik, za ulogu sam dobio 3.000 dinara, a Milena Dravić, vrstan profesionalac, 4.000. Možda sam mogao dobiti i više, ali nisam tražio, jer je i ovaj iznos za mene bio fenomenalan. U Šumskoj bih, kada prebacim normu, dobijao 800 dinara, najviše 1000 mesečno", otkriva Mirčeta.
Život u planini i netaknutoj prirodi, Mirčeti je kaže pomogao da pobedi tugu za sinom, koji je umro u 33 godini života, kao i tugu i samoću kada je ostao udovac. Kako bi kraj sebe imao druga u starosti, pre 10 godina oženio se Slavenkom iz Kokinog Broda kod Nove Varoši, sa kojom danas živi u Pravoševi, selu koje polako izumire.
U skromnom domu, na filmske dane podsećaju ga svega dve crno-bele fotografije, koje su jedine ostale od nekada bogate lične arhive. Na jednoj fotografiji je sa omčom oko vrata, kao paor Đurica, a na drugoj, koja je nastala tačno 17 godina pošto se oprostio od glume, u društvu je Milene Dravić. Fotografija je nastala prilikom njenog odmora na Zlataru.
"Fotografije sa snimanja koje nisu razvukli novinari, uzele su unuke koje žive u Sloveniji. Valjda hoće da se pred društvom prave važne kako im je deda bio glumac", kaže sa smeškom Mirčeta Vujičić, jedini glumac među drvosečama u zapadnoj Srbiji.
Tagovi
Autor