Najvažnije je baštu sačuvati od patogena i štetočina, a doprineti razvoju krupnih i sočnih plodova. Tome može u mnogome pomoći plodored.
Koliko ste puta uvideli da postoji manje ili veće razmimoilaženje literature i prakse kad je reč o proizvodnji povrća? Sigurno više od jednom i naročito kad se radi o literaturi pisanoj pre više desetina godina. Autorki je došla pod ruku jedna knjiga pod nazivom "Bakine kućne tajne", grupe stranih autora, izdavača Mladinske knjige, Beograd, godine 2005. Mada vam naslov može sugerisati da se radi o hobi vrtlarstvu, zapravo se radi o korisnoj literaturi.
Ipak neke njene savete smo hteli da proverimo sa Dragicom Ristić iz Novog Sada, profesorom biljne proizvodnje i praktične nastave u penziji koja iz iskustva održavanja školske ekonomije može da potvrdi ili opovrgne neka "utvrđena pravila povrtarstva". Najvažnije je baštu sačuvati od patogena i štetočina, a doprineti razvoju krupnih i sočnih plodova. Tome može u mnogome pomoći plodored.
"Svaka biljka izvlači iz zemlje određene hranljive materije. Ako bismo svake godine na isto mesto sadili jednu biljku, tada bi zemlji s vremenom počele da nedostaju upravo hranljive materije koje ta biljka najviše crpi... Među "jake potrošače" ubrajaju se paradajz, krompir, kelj, karfiol, pupčar, celer, praziluk, kukuruz, krastavac, tikvica i bundeva", navodi se u pomenutoj knjizi.
Kako da izmenom povrtnih kultura iskoristimo hranljive materije, a ne iscrpimo zemljište i usput "otežamo život" štetočinama. Evo dobrih saveta plodoreda prema "Bakinim kućnim tajnama":
"Povrtarski plodored je specijalni plodored, uvek se kombinuje sa ratarskim. Takođe, između je dobro posaditi lekovito bilje, poput bosiljka, nevena, onda od cveća kadificu, dragoljub za zemljišne nematode", kaže Ristićeva i dodaje da od zelenišnog đubriva na velikim površinama je dobra i uljana repica koja se može sejati i u proleće, a koja ima sposobnost da hranljive elemente translocira iz dubljih u pliće slojeve. Iako je najbolji stajnjak i zaoravanje žetvenih ostataka kao organska materija, na manjim površinama, to bi bio kompost i lisnjak.
"Da - u teoriji, ali je najbolje za svaku biljku da promeni mesto zbog boljeg prinosa i izbegavanja štetočina."
"Tačno, to je višegodišnja biljka, a zašto tri godine, jer se posle tri godine smanjuje prinos", ističe naša sagovornica.
"Dakle, ne mogu se saditi na istom zemljištu jer postoje zemljište štetočine poput nematoda koje bi napadale ove biljke, a tu su i gljivična oboljenja i trulež."
"Sve što je srodno, treba izbegavati da bude predusev. Naročito kod krstašica (ime zbog svoja četiri krunična lista u poziciji krsta) odnosno kupusnjača koje sve imaju iste bolesti", kaže ova profesorka i dodaje da je plodored izuzetno bitan gde god je moguć jer se pojedine štetočine šire i na kulture koje ranije nisu napadale, kao što je videla grinje na vinovoj lozi i cikade na lekovitom bilju.
Pored plodoreda, značajnu ulogu mogu da imaju i dobre i loše komšije koje bi terale štetne insekte, a o kojima smo ranije više pisali. Kako se navodi u "Bakinim kućnim tajnama", kupusnjače i zelena puter salata odgovaraju gotovo svem povrću - kupusnjače se jedino ne slažu s krompirom, belim i crnim lukom, a peršun i celer nisu nikako dobri za zelenu puter salatu. Krompir je izbirljiv, te se slaže sa grmolikim mahunarkama i kelerabom. Mahunarke su dobar komšija krastavcu, kelerabi, rotkvici, rotkvi, celeru i spanaću. Paradajz se slaže sa grmolikim mahunarkama, belim lukom, puter salatom, prazilukom, šargarepom i rotkvicom.
Međutim, iskustvo Ristićeve nije baš tako pokazalo.
"Na primer, probala sam da sadim šargarepu pored crnog luka jer tera lukovu muvu. Međutim, dok je šargarepa sporo nicala - 21 dan, lukova muva je napala luk", otkriva profesorka u penziji i dodaje da oni koji se bave organskom proizvodnjom ističu da ovo pravilo dobrih i loših komšija ipak važi.
Šta je vaše iskustvo pokazalo, pišite nam u komentarima ispod teksta
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka