Đurica Jorgin iz Kikinde bavi se intenzivnom proizvodnjom ranog povrća. Dodaje da je svaka godina sve teža. Veći su izdaci, kao i uložen trud. Najveći trošak predstavlja zaštita povrća, a posebno mineralna đubriva.
Đurica Jorgin iz Kikinde poljoprivredom se bavi ceo svoj život. Ta ljubav je porodično nasledstvo. Zajedno sa suprugom, bavi se proizvodnjom ranog povrća. U plastenicima ima rasad paradajza, salatu, krastavac i papriku, a na otvorenom uzgaja praziluk, karfiol, plavi paltidžan, kelj i brokoli. Robu najviše prodaje na pijaci.
"Po struci sam električar, a kada sam ostao bez posla, počeo sam intenzivno da radim u poljoprivredi. To mi je sada osnovna egzistencija", kaže Jorgin.
Razliku u današnjoj i nekadašnjoj proizvodnji vidi u hibridnim semenima, proizvodnji u kontejnerskom rasadu, supstratima. Kaže da intenziva proizvodnja, odnosno proizvodnja veće količine hrane, iziskuje i veća ulaganja i veće znanje.
"Ne možete vi posejati biljku samo, a da je ne negujete. Nega mora početi od kvalitetnog semena. Trudimo se da što manje trujemo narod. Veoma bitna stvar je poštovanje karence i uzimanje što manje preparata", savetuje ovaj povrtar.
Dodaje da je svaka godina sve teža. Veći su izdaci, kao i uložen trud. Najveći trošak predstavlja zaštita povrća - od semena, do konačnog proizvoda, a posebno mineralna đubriva. Kaže da su cene niske u maloprodaji, a još niže u veleprodaji:
"Dovijamo se širokim asortimanom robe, pa imamo pokriće u svojoj proizvodnji".
Detaljnije u prilogu:
Foto: Print Screen / YouTube
Tagovi
Autorka
Partner
Laze Nančića 2,
21000 Novi Sad,
Srbija
tel: +381 21 300 82 66,
e-mail: vertigons@gmail.com
web: http://www.poljoprivrednaemisija.com/