Pretraživanje tekstova
U proteklih 50 godina najviše mesa na Zemlji danas pojedu Amerikanci, Australijanci i Evropljani, podaci su Fondacije UN-a za hranu i poljoprivredu.
Proizvodnja mesa danas je veća za gotovo pet puta nego u ranim šezdesetim godinama kada se godišnje proizvodilo 70 miliona tona mesa, što se u 2017. godini popelo na 330 miliona tona mesa. Najveći razlog za ovu situaciju jeste što je na Zemlji mnogo veći broj ljudi koji se hrane. U periodu od 1960. do 2017. svetska populacija se više nego udvostručila. Danas se na Zemlji hrani više od 7,6 milijardi ljudi, a pre skoro 60 godina bilo nas je tri milijarde.
Povećanje broja ljudi nije jedini razlog veće konzumacije mesa. Ljudi su širom sveta postali i bogatiji te više konzumiraju meso. Tako se meso na Zemlji najviše konzumra u bogatijim zemljama. Na vrhu liste najvećih svetskih konzumenata mesa su Amerikanci i Australijanci.
"U ovim zemljama prosečan čovek pojede blizu sto kilograma mesa godišnje, što je jednako kao 50 pilića ili pola krave, navodi se u podacima UN-a", a prenosi Klix.ba. Meso se u velikoj količini jede i u zapadnoj Evropi gde svaka osoba u proseku pojede od 80 do 90 kilograma mesa godišnje.
U siromašnim zemljama, s druge strane, jede se manje mesa. Tako, jedan Etiopljanin pojede u proseku samo sedam kilograma mesa godišnje, stanovnik Ruande osam kilograma, a Nigerije devet kilograma mesa. Ovo je deset puta manje mesa nego što godišnje pojede jedan Evropljanin. Meso se više jede u bogatim zemljama, a takva situacija beleži se proteklih 50 godina.
Kinezi su jeli prosečno pet kilograma mesa godišnje pre pedesetak godina. Osamdesetih godina ova količina se povećala na 20 kilograma mesa godišnje, a Kinezi danas pojedu više od 60 kilograma mesa godišnje. Slično je i u Brazilu.
Po podacima koje je izneo britanski konzervativni dnevnik "Spektejtor", Srbi su drugi na svetu po količini svinjskog mesa koju godišnje pojedu. Po glavi stanovnika, pojede se gotovo 48 kilograma godišnje. Prvi su Crnogorci, koji pojedu skoro 50 kilograma svinjetine godišnje, prenosi RTS.
Prema anketama, u većini delova Srbije i dalje je najpopilarnije svinjsko meso, posebno u Mačvi, koja se pre 200 godina proslavila izvozom svinja preko Save. Ipak Srbija je i jedna od zemalja sa procentualno najvećim brojem kardiovaskularnih bolesnika po stanovniku u Evropi.
Izvori
Tagovi
Istraživanje Svinjetina Proizvodnja mesa Srbija Crna Gora Anketa Izvoz svijetine
Autorka
Više [+]
Slađana je diplomirani profesor srpske književnosti i jezika s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je Agrokluba.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Susam (Sesamum indicum L.) i njegovo gajenje. Upotrebna vrednost. Susam se gaji za proizvodnju kvalitetnog ulja koje se u kulinarstvu smatra najboljim po ukusu i aromi. Primenjuje se pri izradi margarina i u konzervisanju hrane. Hladnim pre... Više [+]
Susam (Sesamum indicum L.) i njegovo gajenje.
Upotrebna vrednost. Susam se gaji za proizvodnju kvalitetnog ulja koje se u kulinarstvu smatra najboljim po ukusu i aromi. Primenjuje se pri izradi margarina i u konzervisanju hrane. Hladnim presovanjem semena dobije se ulje svetle boje. Ne fermentira, odnosno ne može se užegnuti jer sadrži sezamin.
Ulje dobijeno toplim presovanjem slabijeg je kvaliteta, a služi za podmazivanje, izradu sapuna, parfema, hartije za kopiranje, za fiksiranje cvetnih mirisa. Čađ od sagorelog susamovog ulja upotrebljava se za izradu crne boje za crtanje i pisanje (tuša). Susamom se pre pečenja posipaju razne vrste peciva, što je karakteristično u novo doba.
Morfologija. Koren je vretenast i dopire 70 do110 cm u dubinu. Razgranat je i najveća masa razvija se do 30 cm, u sušnijim krajevima ponekad i do 50 cm. Najintenzivnije se razvija iza cvetanja i pre zrenja čaura. Stablo je uspravno, maljavo ili golo, visoko 40 do 100 cm, u preseku četvrtasto ili osmouglasto. Ima 2 do 4 ili 6 bočnih grana, koje izbijaju po celoj dužini ili pri osnovi stabla. Boje je zelene ili ljubičaste, a takve mogu biti i čaure. Listovi su naizmenični, otvorenozeleni do zatvorenozeleni, na dugoj peteljci, slabo nazubljeni ili jako usečene liske. Većinom su maljavi. Pri zrenju čaura listovi počinju žuteti i opadati od osnove ka vrhu stabla. Plod (čaura) i zvonasti izgled cveta susama su karakteristični. Cvet je zvonast, petodelan, beo, ružičast ili ljubičast. Cvetovi izbijaju po 1 do 3 u pazuhu lista. Cveta 35 do 50 dana. Susam je samooplodna ili stranooplodna biljka. Oplođuje se pomoću vetra i insektima.
Uslovi uspevanja. Susam je osetljiv na niske temperature. Uginjava od mraza na 0oC. Minimalna temperatura za klijanje je od 15o do 18oC. Niže temperature od 15oC temperature zaustavljaju rast i razvoj susama. Za period vegetacije koja traje 90 do 120 dana, treba mu oko 2500oC. Otporan je na sušu. Semenjača je tanka pa seme brzo bubri i klija ako u zemljištu ima dovoljno vlage i toplote. Klija za 24 sata, a niče za 4 do 5 dana, samo ako je zemljište dobro obrađeno i nezakorovljeno. Najbolje uspeva ako vlage ima od 70 do 80 % od poljskog vodnog kapaciteta zemljišta. Najveće zahteve prema vlazi ima u fazi cvetanja i u početku zrenja. Atmosferska suša ispod 15 % relativne vlažnosti vrlo je štetna za susam. Prevelika vlažnost u toku cvetanja izaziva bakteriozu.
Susamu najbolje odgovaraju strukturna zemljišta, odnosno aluvijalna, karbonatne smonice, černozem. Na vrlo lakim zemljištima kao što su peskuše daje vrlo slabe prinose. Nepodesna su i zaslanjena, teška, zbijena zemljišta, na kojima se lako stvara pokorica.
Biljka je kratkog dana i kratkog stadijuma jarovizacije. Rane forme susama nisu toliko osetljive na dužinu dana. Prva dva ovalna zatvorenozelena listića pojavljuju se 5 do 10 dana posle nicanja a zatim svakih 2 do 5 dana drugi parovi. Susam voli svetlost. Pupoljanje počinje 20 dana posle nicanja, a posle 20 do 25 dana javljaju se cvetovi. Cvetanje traje 35 do 50 dana. Listovi počinju opadati 60 dana od početka cvetanja, a tada dozrevaju i pucaju prve čaure.
Agrotehnika. Od stranih sorata mogu doći u obzir: Dolco, Rio, Palmento, Sadovo 1, Kubaniec 55, Taškent 122 i dr. Susam najbolje uspeva posle strnina i jednogodišnjih leguminoza. U jesen se ore na 20 do 25 cm. Prolećna obrada je detaljna na dubinu 8 do 10 cm. Za visoke prinose, susam zahteva 60 do 80 kg N, 80 do 100 kg P2O5 i 100 do 120 kg K2O. Đubrenje susama je prilikom dubokog oranja.
Setva se obavlja u drugoj polovini maja i završava se u drugoj polovini juna (druga setva), kada je zemljište zagrejano na dubini 10 cm od 15 do 18 CoC. Setva je sejalicama za kukuruz, međuredno 40 do 60 cm i u redu 10 cm, odnosno u gustini 200-250.000 biljaka/ha. Količina semena je 12 do 15 kg/ha. Dubina setve je 2 do 3 cm. Sa dva zalivanja (u početku stvaranja cvetnih pupoljaka i punog cvetanja) sa 300 do 400 m3 vode/ha, a potom izvođenja kultiviranja, može se dobiti prinos preko 1. t/ha semena.
Berba. Izvodi se kada su čaure mrke, najčešće u prvoj polovini septembra. Zbog osipanja semena iz čaura, najbolja je dvofazna berba, žetelicama i samovezačicama. Pokošene biljke u „snopovima“ se suše i u drugoj fazi vršu na prilagođenim vršalicama sa brojem obrtaja bubnja od 600 u minutu. Ovršeno seme se skladišti i čuva u džakovima sa vlagom 9 do 10 % ili se čuva u magacinima u sloju od 30 cm.
Autor, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije