Domaća buđola je delikates koji se pravi od najfinijeg svinjskog vrata koji se mora dobro osloliti i odležati u salamuri. Nakon sušenja i zrenja jednostavno se topi u ustima.
Porodica Prokopec iz bačkog sela Selenča godinama unazad tovi svinje ali su pre pet godina odlučili da povećaju obim proizvodnje i prodaju dimljene domaće proizvode. Sada imaju bogatu ponudu, pušnica je puna kao i štand kad učestvuju na raznim manifestacijama širom Vojvodine. Registrovali su svoju proizvodnju, odradili su sve kako pravila nalažu tako da u svojim oborima tove svinje i u jeku sezone zavrnu rukave i rade punom parom.
"Svi proizvodi su od naših svinja. Tovimo ih oko osam meseci, odnosno do 120 kilograma. Hranimo ih žitaricama sa naših njiva, pravimo sami koncentrat od kukuruza, soje, ječma", rekao nam je Patrik Prokopec.
On kaže da ima posla na pretek, nakon svinjokolja, obično sutradan tranžiraju meso i onda lagano ide prerada. Prave kobasice koje su najtraženiji proizvod, kulen, pečenice, buđole, šunke, slaninu, mast i naravno čvarke. Svinjokolj obavlja periodično kako bi uvek imao proizvode u ponudi i prodaji. Svi proizvodi su od čistog mesa i začina naravno bez emulgatora, bez veštačkih aroma, boja i aditiva. Proces obrade započinje biranjem najkvalitetnijih delova domaće svinje.
"Meso od buta, od mišića, može sa kožom ili bez nje je od davnina u svakom gazdinstvu vrhunski delikates Meso osolim i stavljam u salamuru gde odleži najmanje nedelju dana. Nakon tog vremena vadim ga i stavljam u posude sa hladnom vodom, to je odsoljavanje, kako meso ne bi bilo preslano", objasnio je Patrik i dodao da se nakon toga meso lagano cedi i ide u pušnicu na sušenje.
Gotovo isti postupak je sa mesom od vratnog dela svinja i biftekom koje nakon odsoljavanja i ceđenja stavlja u mrežicu koja ima ulogu da meso malo stegne, oblikuje ga i da mu lepu formu. Tako se dobija buđola, slani proizvod koji se jednostavno topi u ustima.
"Meso nakon toga ide u pušnicu na sušenje hladnim dimom svaki dan ložim, a za to koristim crveno drvo, a to je drvo, višnje trešnje, šljive koje mesu daje lepu crvenkastu boju i posebnu aromu, razvija bogat miris i pun, zaokružen ukus."
Patrik kaže da je sušenje kao i sama priprema proizvoda odgovoran posao, a nakon toga sve ide u posebnu prostoriju za dozrevanje gde mora biti najmanje tri nedelje. Ovim je svoj teži deo posla odradio, a na scenu stupaju ljubitelji domaćeg delikatesa i prodaja.
Kaže da ima svoje stalne kupce koji znaju da poštuju kvalitet i prave domaće proizvode, oni se zato najčešće vraćaju posle prve kupovine i degustacije. Kako napominje naš sagovornik to je najbolji pokazatelj kvaliteta. Ko jednom proba i vrati se po nove proizvode taj zna šta kupuje.
"Cene su neznatno iznad industrijskih proizvoda, ali je zato razlika u kvalitetu ogromna. Domaće je domaće ali ako mi to jedemo, onda znamo da je dobro", rekao nam je Patrik Prokopec.
Naš sagovornik kaže da proizvode po narudžbini uglavnom nosi na kućni prag svojim kupcima najčešće do Novog Sada i okoline.
Tagovi
Autorka