Pretraživanje tekstova
Kod nas je tradicija pravljenja ajvara onog čistog, koji podrazumeva najkvalitetniju papriku, kako je moja baka umela da kaže 'onu kao dlan', kaže domaćica uz Topole Jelena Lazarević.
Gotovo da nema kuće na selu iz koje se tokom septembra i oktobra ne širi svima dobro poznat miris pečene paprike koja će završiti u tegli kao tradicionalni ajvar. Ovaj delikates mnogi nazivaju i "srpski kavijar", a kažu da je najukusniji ako se priprema na smederevcu, otkriva Toppress.
"Kod nas je tradicija pravljenja ajvara onog čistog, koji podrazumeva najkvalitetniju papriku, kako je moja baka umela da kaže 'onu kao dlan' ili slonovo uvo uz dodatak belog luka, ulja, soli i malo listova celera. Posle čišćenja paprika se samelje i onda na ulju prži sve dok se ne ugleda dno šerpe dok mešate, tad je sigurno gotov. Sipa se vruć u tegle, zatvara i čuva na policama u špajzu do zime", kaže za za ovaj medij Jelena Lazarević iz šumadijske Topole.
Ova vredna domaćica otkriva, da za pripremu tradicionalnog srpskog ajvara ne treba ništa više osim gore pomenutih namirnica, puno ljubavi, rada i naravno šporet smederevac.
"Po starom običaju pečenu papriku stavljamo u najlon kese da prenoći, sledećeg dana se ljušti, cedi, melje. A onda kreće prženje i dugo mešanje na smederevcu u kom najlepše pucketaju drva, a ajvar bude najukusniji. Ukus srpskog kavijara uz domaći hleb budi sva čula i iz teglice nestane brže nego što se može i zamisliti", ističe ova domaćica.
Tagovi
Ajvar Kako se pravi Šumadija Jelena Lazarević Šporet smederevac Čista paprika Slonovo uvo
Autorka
Više [+]
Diplomirani novinar specijalizovan za agro novinarstvo. U poslu i životu vodi se Ničeovom formulom sreće: jedno "da", jedno "ne", jedna prava linija, jedan cilj...
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!