Više nego ikad, na svu sreću, u Srbiji se prave domaća pića koja zamenjuju industrijska. U malim kućnim radionicama nastaju najrazličitije vrste sokova, likera, rakija, tinktura od skoro svih vrsta voća. Ponekad i od povrća. Zabeležili smo slučaj da je jedan domaćin u okolini Čačka pravio rakiju od kupusa. A na Rudniku je nastalo neobično piće od sasvim obične voćke - šipurka. I recept, na svu sreću- nije tajna.
Čašica likera od šipurka po svojoj vrednosti menja kilogram neprskanog voća. To je ustanovila i nekolicina profesora Hemijskog fakulteta iz Beograda, nakon što su analizirali ovo piće Momčila Paunovića iz varošice Rudnik. Eksperimentisanje ovog penzionisanog automehaničara, koji se bavi proizvodnjom borovnice, ali i likera, rakija i vina, dovelo je do jednog domaćeg proizvoda nesvakidašnjeg ukusa od voća koje na tone ostaje u prirodi neiskorišćeno i propada.
Ukus napitka varira od likera do konjaka. Nije previše sladak, poput većine likera, oštar je, ali pitak. Paunović kaže da bi ovo piće svako trebalo da ima u kući, pogotovu što šipurka ima na svakom koraku.
"Najbolje je uzeti balon od pet litara i da se napuni do vrha plodovima šipurka, kome su skinuti delovi od cveta i od peteljke. Šipurak mora da bude zreo, ali da se plodovi ne raspadaju. Nalije se lozovom rakijom, balon se zatvori i to bi trebalo da stoji godinu dana najmanje. Posle toga se procedi i spremno je za upotrebu. Uzorak sam davao mom prijatelju sa Hemijskog fakulteta iz Beograda prof. dr Velu Tešoviću. Probao je liker, a onda ga odneo na analizu. Rekao mi je da kada se popije jedna čašica od 0,3 deci tog likera, isto je kao da ste pojeli kilogram voća, jer toliko ima šećera i vitamina i ostalih hranljivih sastojaka", kaže Momčilo Paunović.
Proizvodnja je jednostavna, a jedina mana je što na degustaciju treba čekati godinu dana. Momčilo, čija je jedna od životnih pasija proizvodnja pića za svoju dušu, ne zaslađujem likere šećerom.
"Nepravilno je stavljati šećer u likere. U ovaj i ostale stavljam med, tek da bih malo zasladio piće. Koristim izuzetno kvalitetnu lozovu rakiju kao bazu i naravno voće koje nije hemijski tretirano. U tome je celo umeće. Nema tu nekakvih tajni. Liker od šipurka je pre svega zdrav. Njegovo pravljenje ne zahteva mnogo vremena. Potrebno je tek nekoliko sati da uberete šipurak u prirodi i da ga očistite. Sve ostalo je čekanje dok lozovača i voće ne odrade svoje u balonu", dodaje Paunović.
Balon sa šipurkom i rakijom drži se u hladnijoj prostoriji, špajzu, podrumu. Piće dobija neodređenu nijansu svetlo braon-bakarne boje, a napitak se niz zidove čaše gusto sliva. Momčilo je liker od šipurka napravio iz hobija, radoznalosti i želje da eksperimentiše. Pravi likere od borovnice, aronije, kafe, zatim domaća vina i šampanjac, ali kako nije čuo da je neko probao da od šipurka napravi nešto drugo do čaja, odlučio je da pokuša.
"Iz puke slučajnosti nastalo je piće, koje je iz laboratorije izašlo kao visoko kvalitetno. Znao sam da od šipurka, koji je sam po sebi zdrav, ne može da ispadne ništa loše, ali nisam očekivao tako dobar ukus i visoku hranljivu vrednost", zaključuje Paunović.
Tagovi
Autorka