S obzirom na veliki značaj ove uljarice potrebno je posebnu pažnju posvetiti njenom uzgoju i žetvi.
Soja je jedna od najznačajnijih uljarica, koja pored toga što obogaćuje zemljište azotom, glavna je komponenta u pripremi stočne hrane, a ima značaj i u ljudskoj ishrani kao i u industriji. Zrno soje sadrži 35-50 odsto proteina, 18-24 odsto ulja i oko 30 odsto ugljenih hidrata.
S obzirom na veliki značaj ove uljarice potrebno je posebnu pažnju posvetiti njenom uzgoju i žetvi.
Kako pojašnjava Bojana Panić iz Poljoprivredne savjetodavne službe RS, žetva zavisi od roka setve, izbora sorte i vremenskih uslova.
"Žetvu treba započeti kada biljka soje ostane u potpunosti bez lista, tada su mahune tamno mrke boje", navodi savetodavac, napomenuvši da ukoliko je usev bio izložen stresnim uslovima (suša, visoke temperature i obilne padavine u periodu pre žetve) određen broj listova ostaje zelen i ne opadne, a zrna unutar mahune su zrela.
U takvim uslovima nekoliko dana pre žetve (4-14 dana) potrebno je obaviti defolijaciju (desikaciju) registrovanim hemijskim preparatima za tu namenu, koja ima za cilj da ubraza sušenje i opadanje lišća soje.
"Desikaciju je najbolje obaviti u fazi tehnološke zrelosti kada većina listova požuti i počne da opada, a vlaga u zrnu se kreće od 30-40 odsto. Nakon žetve slamu soje na kojoj je rađena desikacija potrebno je tarupirati i zaorati ili koristiti kao biomasu za grejanje", dodaje Panić.
Žetva se obavlja kada vlaga u zrnu bude između 13 i 14 odsto. Prevremena i zakasnjela žetva značajno umanjuje prinose.
"Pri zakasneloj žetvi i vlažnosti manjoj od 10 odsto povećavaju se gubici, jer dolazi do ljuštenja, pucanja mahune i ispadanja zrna. Nepravilno podešeni žitni kombajni takođe značajno umanjuju prinose", napominje savetodavac.
Za uspešnu žetvu soje sa što manjim gubicima treba poštovati sledeće mere:
Tagovi
Autorka