Naročito je velika važnost snabdevanja vodom u određenim fenofazama rasta i razvića, jer je u protekloj godini prinos zbog suše bio ispod proseka.
Pšenica je jedna od najznačajnijih biljnih kultura u svetu i kod nas, pa je samim tim zastupljena u visokom procentu u ljudskoj ishrani, za pravljenje hleba, testenina i slično. Kod nas se gaji najviše na severu, tačnije u Vojvodini, međutim prisutna je i u drugim delovima Srbije. Saša Jovanović, poljoprivrednik iz knjaževačkog sela Slatina godinama se bavi proizvodnjom žita na oko dvadesetak hektara.
Rekordne površine pod pšenicom, ali neujednačeno nicanje i napad insekata
"Ove godine pšenica je posejana krajem oktobra meseca, jer je stanje vlage u zemljištu bilo povoljno, uprkos prošlogodišnjoj setvi kada je zbog nedostatka padavina morala da se obavi tek u decembru.
U proteklom periodu palo je nekih stotinak litara kiše, što je bilo dovoljno da se blagovremeno obavi osnovna obrada zemljišta, zatim i dva tanjiranja, đubrenje, drljanje u na kraju setva pšenice", kaže Jovanović i dodaje da već par godina da bi postigao intenzivniji rast i razvoj pšenice u početnoj fazi, obavlja đubrenje tako što primenjuje NPK trojno đubrivo formulacije 16:16:16, ali i deo uree, dok druga polovina ide na proleće.
Ove godine posejao je tri nove sorte pšenice koje se odlikuju visokim prinosima u različitim proizvodnim uslovima. Takođe, ističe važnost snabdevanja vodom u određenim fenofazama rasta i razvića, jer je u protekloj godini prinos zbog suše bio ispod proseka.
"Pšenica je trenutno u fenofazi bokorenja, sve do proleća. U toj početnoj fazi ona potroši nekih tridesetak procenata od ukupne potrebe za vodom. Što je razvijenija, to je veća potreba. Tokom klasanja i nalivanja zrna potrebe za vodom dostižu svoj maksimum, a potom se smanjuju u fazi sazrevanja ploda. Ono što takođe želim da istaknem je period klijanja. Dakle, seme u procesu klijanja treba da upije pedesetak procenata od sopstvene mase", kaže i dodaje da ukoliko nema dovoljno vlage u zemljištu klijanje prestaje.
"Zbog toga je valjanje poželjna agrotehnička mera nakon setve kako bi došlo do što boljeg kontakta semena i vode. Napomenuo bih da su kritični periodi zapravo klijanje, vlatanje i kasnije cvetanje i klasanje, naročito leti kada su temperature jako visoke, a padavina gotovo i da nema."
Pored nedostatka vode, štetan je i višak, i to baš u periodu bokorenja, ukoliko su padavine obilne, a pšenica još uvek nerazvijena, pa je evaporacija mala, a zemljište prezasićeno padavinama. Tada povećana količina može da je uguši.
"Povećana količina padavina i u fazi vlatanja nije povoljna, jer može doći do pojave bolesti. Proteklih par godina nisam imao problema ni sa korovima, a ni bolestima, koliko sa sušnim periodom koji je prouzrokovao slabiji prinos", dodaje Jovanović i napominje da se potrebe za toplotom povećavaju sa porastom žita.
Ozime sorte ne zahtevaju toplotu u početnoj fazi rasta, svega desetak stepeni, dok se kasnije potrebe za toplotom povećavaju, a najviše su u fazi nalivanja zrna.
Jovanović, pored površina pod pšenicom gaji još i kukuruz i suncokret na oko pedesetak hektara. Za sada ne planira da proširuje površine pod pomenutim kulturama, ali je i pored toga zadovoljan kako situacijom na tržištu, tako i samim proizvodnim procesom. Ozbiljnijih neprijatnih situacija nema, a na poskupljenje nafte i đubriva, kako kaže, kao pojedinac ne može da utiče.
Tagovi
Autorka