Zelenišno đubrenje treba posmatrati kao ulaganje u očuvanje i povećanje plodnosti i produktivnosti zemljišta.
Zelenišno đubrenje je zaoravanje sveže biljne mase, kojom se u zemljište unosi organska materija, odnosno hranjivi elementi. Međuusevi, koji se gaje između dva glavna useva, koriste se u ovu svrhu. To su leguminoze, kupusnjače, žitarice i njihove smeše, koje se najčešće seju u jesenjem roku setve.
Biljke žive četiri do osam meseci godišnje, a preostalo vreme zemljište je bez useva. Tada je izloženo gubitku hraniva i organske materije, smanjenoj aktivnosti zemljišne mikroflore i eroziji, pa se ukupna produktivnost smanjuje. Konvecionalna poljoprivreda i visok udeo monokulture doprineli su smanjenju humusa za oko 3% u poslednjih 60 godina, posebno u Vojvodini, rekli su na savetovanju "Dobar dan, domaćine" u Novom Sadu doc. dr Đorđe Kostić i master inž.polj. Svetlana Vujić, sa Poljoprivrednog fakulteta.
Jedan od razloga je i smanjenje stočnog fonda, što je dovelo do slabijeg unosa stajnjaka. Sa druge strane, poljoprivreda je intenzivirana.
Obnavljane organske materije postiže se pomenutim zelenišnim đubrenjem. Vrste koje se koriste u ovu svrhu imaju razvijen korenov sistem, koji usvaja hraniva iz dubljih slojeva zemljišta, bujnu nadzemnu masu i kratak period vegetacije.
Leguminze su posebno važne, jer su u simbiozi sa kvržičnim bakterijama. One fiksiraju atmosfeski azot i tako obogaćuju zemljište. Koliko će glavni usev usvojiti ovaj element, zavisi od interakcije između biljaka, zemljišta, vremenskih uslova, vremena setve i žetve međuuseva. Na primer, slama žitarica ima visok C/N odnos, pa je konkurent glavnom usevu, kada je reč o usvajanju azota. Kod leguminoza j drugačije - ostaci se brzo razgrađuju i odmah su dostupni.
Najbolje rezultate daju smeše jednogodišnjih leguminoza i strnina - grašak, grahorica sa ovsem ili tritikaleom. Ipak, zelenišno đubrivo nije potpuna zamena za stajnak!
Značaj biljnih vrsta za zelenišno đubrenje se ogleda u tome što se sprečava ispiranje hraniva, popravljaju se fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta, sprečavaju se erozije, smanjuje se upotreba pesticida, čuva se kvalitet vode i tako dalje.
Međutim, postoje i nedostaci, a to su: prekomerna potrošnja zeljišne vlage i hraniva, sporije zagrevanje zemljišta u proleće, "takmičenje" sa glavnim usevom, povećanje troškova, zbog cene semena međuuseva i slično.
Grašak i graorica posle pšenice
Ograničavajući faktor za gajenje biljaka za zelenišno đubrenje je nedostatak padavina ili njihov nravnomeran raspored. Tada ove biljke koriste zimske rezerve vlage za sopstveni rast, a ne ostavljju ništa za glavni usev. Zbog toga se upotreba zelenišnog đubriva savetuje na parcelama gde je moguće navodnjavanje.
Foto: Jasna Bajšanski
Tagovi
Autorka