Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Madagaskar
  • 22.12.2024. 10:00

Priča sa Madagaskara: Glavna kultura je pirinač, a ključnu ulogu u pripremi zemlje ima govedo zebu

Od 1950. do 2000. crveno ostrvo je izgubilo 40-50 odsto šumskog pokrivača. Veoma se seku šume, najviše zbog dobijanja prostora za poljoprivredne kulture i iste se pošumljavaju eukaliptusom, ispričao nam je biolog Nediljko Landeka, učesnik Ekspedicije Madagaskar.

Priča sa Madagaskara: Glavna kultura je pirinač, a ključnu ulogu u pripremi zemlje ima govedo zebu
Foto: Nediljko Landeka
  • 98
  • 28
  • 0

Biološki odsek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu organizovao je Ekspediciju "Madagaskar novembar 2024". Desetočlana grupa naučnika iz Hrvatske i Srbije za 21 dan prošla je oko 2.600 kilometara ove ostrvske države u Indijskom okeanu, proučavajući endemske vrste životinja i biljaka. Nakon povratka razgovarali smo s jednim od učesnika, biologom, dr Nediljkom Landekom

Glavni grad Antananarivo bila im je, kaže, polazna tačka gde su bili smešteni kod svog domaćina i vodiča Bebera, a koji im je organizovao kombi sa vozačem Denijem. Sam Antananarivo nalazi se na brežuljcima protkan rekama i jezerima, a broji više od četiri miliona stanovnika. S obzirom na to da je Madagaskar bio francuska kolonija do 1960. godine, na ostrvu je osim malgaškog, i francuski službeni jezik.

Dve domaće životinje dominiraju

"Uslovi su tamo kao kod nas pre 70-ak godina; infrastruktura je jako loša, putevi loie, vodovoda praktično da i nema, pa smo sve vreme našeg boravka pili flaširanu vodu. Voda koja se toči iz javne česme presipa se u žute kanistre koji se mogu videti svuda", prepričava Landeka. Bez obzira što nemaju baš neki vodovod svi su tamo čisti i uredni. Stanovništvo se praktično čitav dan kupa na reci i suše opranu robu rastegnutu po obali.

Tri četvrtine zemlje bavi se poljoprivredom, a kultura koja preovladava je pirinač. Uzgoj se odvija na tradicionalan način, traktori su veoma retki, a osnovni alat je uski ašov kojim se obavi kopanje dok utabavanje terena obave zebui. U vreme njihove ekspedicije priprema terena je uglavnom bila pri kraju i čekala se kiša koja puni terasaste površine. 

Čak 90 odsto biljnog i životinjskog sveta su endemi, kaže biolog Nediljko Landeka

Madagaskar ima 30 miliona stanovnika, a njegov broj se povećava za oko tri odsto godišnje tako da će, kaže naš sagovornik, uskoro ovakav pristup poljoprivredi biti nedovoljan i moraće da modernizuju svoju dosadašnju proizvodnju.

Prva životinja ovog ostrva je govedo zebu, izdržljivo na sušu, vuče zapregu i plugove. Koriste ga i za pripremu terena pred sadnju pirinča. "Ovje mehanizacije gotovo da i nema", opisuje, pa krdo zebua razgrće zemlju na terasi gde će riža biti posađena.

"Druga je kokoška koja podsjeća na dinosaurusa. Svugde se mogu sresti, i na ulici i na polju. Jako je brza i spretna. Verovatno lako umakne nekoj grabljivici", smeje se Landeka.

Crveno ostrvo među 10 najsiromašnijih država svita

Gledano iz našeg ugla, dodaje, ljudi stvarno žive u bedi, međutim, ne izgledaju nesrećno. Svi su uslužni i nasmejani. Neguju tipične tradicionalne plesove nastale kombinacijom indonezijskih i afričkih uticaja. 

Kada su pitali stanovnike kolika je njihova prosečna plata, odgovorili su kod njih nema plaćt u klasičnom smislu. Preživljavaju sa oko 100-200 evra mesečno, prebačeno iz njihove valute, ariarija. Ljudi su tamo samoodrživi jer svi po malo sade, svako za sebe i zadovoljni su svojim načinom života. 

Bave se i proizvodnjom cigle, opeke od zemlje za gradnju, a budući da je tamo tropska klima kuće pokrivaju slamom ili putnik palmom. Zanimljivost Putnik palme (Ravenala madagascariensis) je njena dvodimenzionalnost rasta, poput lepeze je. Od njenih listova se može napraviti i brzo sklonište za vreme kiše, a debele stabljike važan su izvor vode.

Glavna domaća životinja i velika pomoć im je govedo zebu  

Kaže nam i da je Saint Augustin, malo mesto na obali okeana i na delti velike reke Onilahi koja čini močvaru sa zaslanjenom vodom, omiljeno stanište mnogih vrsta. Lokalni ribarisvojim čamcima voze i izletničke ture.

"Našu ekipu su odvezli do jata flaminga i do jednog izvora udaljenog oko četiri km. Brodovi imaju bočni stabilizator tako da ih jaki talasi teško mogu prevrnuti. Poslednja kiša pala je u februarau, pa ostrvca služe kao pašnjaci za koze na koje prelaze preko drvenog mostića", priča nam. 

Madagaskar zovu crveno ostrvo jer dominira crveno zemljište. Dnevno su naši biolozi prelazili od 250 do 300 km različitih predela; od visokih vulkanskih planina, tropskih i listopadnih šuma do velikih travnjaka i savana. Zato im je i smeštaj bio drugačiji. Parkovi prirode i nacionalni parkovi nude veliku ponudu smeštaja kao što su priručni bungalovi, lepo uređeni i skromni.

Biološka raznolikost flore i faune jedinstvena je u svetu

Osim lemura, raznih guštera, kameleona, žaba i zmija u Parku prirode Mandraka videli su i zabeležili mnoge vrste insekata koji su zbog suše izlazili noću ili pred jutro. Njihovi afrički žohari puno su veći od naših. Iako izvorno afrička vrsta naziv je dobio tek kada se pre nekoliko stotina godina proširio po Americi. A primećen je i u Dubrovniku i Malom Lošinju.

Jedna vrsta skakavca (Phimateus sexosus) je otrovna ako se pojede. Veliki crvenonogi madagaskarski pauk (Trichonephila inaurata madagascariensis) razvlači na metre svojih mreža. Kada raširi noge veličine je ljudske šake, a kako je i sam dosta težak dok se kreće, balansira na mreži. "Ovo se odnosi samo na ženku" - objašnjava Landeka - dok je mužjak 10 puta manji (oko 5 mm) i krije se u dubini gnezda jer bi mogao da strada od svoje proždrljivice. Nekada se mreže spajaju i zajedno čine zavese od nekoliko metara. Lokalni stanovnici te mreže koriste za fino tkanje nekih odevnih predmeta, a ženke mogu završiti i u loncu - što je verovatno jedini pauk kojeg ljudi jedu.

Naši biolozi naišli su i na Crnu udovicu Latrodectus menavodi što bi značilo crvena odozada. Zanimljivo je da je do tada njihov vodič nije primetio, a svaki dan prolazi pored nje, i to bos! To samo govori u prilog tome kako su bezopasne u smislu da nisu napadači, kako se inače misli. Ima puno sličnosti s našom crnom udovicom na način kako pravi gnezdo, između lišća i grančica ispod kamena. Čak su i iste veličine i otrovnosti, samo što je madagaskarska više tajanstvenija. Ono po čemu se razlikuje je raspored i broj pjegica. "Iako je otrovna, ubodi su jako retki", kaže nam poznavalac ovog pauka, Landeka.

Na terasastim površinama većinom uzgajaju pirinač

U svom putopisu posebno mesto zauzela je Madagaskarska medonosna pčela. Tzv. jednobojke (Apis mellifera unicolor) drže se u primitivno sklepanim drvenim košnicama, za koje kažu da su jake miroljubive i moglo im se pristupiti bez zaštitne opreme. A u stablima su videli i zajednice divljih, slobodnoživećih pčela. 

Baobab - zaštitni znak Madagaskara

Baobab, drvo tipičnog oblika skladišti veliku količinu vode u sušnom razdoblju. Plod je jestiv, a od njega se može dobiti ukusan sok u boljim restoranima. Saznali smo kako med od baobaba za tamošnje prilike postiže solidnu cenu (200 g oko 3,5 evra). Osim od medonosnog baobaba med se pravi i od eukaliptusa. Imali smo priliku da probamo i jedan i drugi te s pravom možemo reći kako su jako ukusni, bogatog intenzivnog mirisa i ukusa. Degustirali smo u prostorijama Udruženja pčelara Pula gde je Nediljko Landeka održao predavanje "Madagaskar - ostrvo gde je vreme stalo".

"Čak 90 odsto biljnog i životinjskog sveta su endemi - tako da sve što smo videli, videli smo samo tamo što je za nas prirodnjake jako zanimljivo i značajno", istakao je. Od orhideja koje rastu na stablima do mimoza koje sklapaju svoje listiće na dodir. Mogle su se prepoznati neke biljke koje se kod nas uzgajaju kao ukrasne, a tamo su one uobičajene. Da zanimljivostima nema kraja, potvrdio nam je naš sagovornik naišavši na jedno ograđeno drvo, a kada su bolje pogledali - radilo se o našem hrastu kitnjaku što domaćinima predstavlja verovatno, egzotično stablo. 

Od 1950. do 2000. godine Madagaskar je izgubio oko 40-50 odsto šumskog pokrivača. Zadnjih 50 godina mnogo se seku šume, najviše zbog dobijanja prostora za poljoprivredne kulture te iste pošumljavaju eukaliptusom jer brzo raste, što i nije toliko dobro jer se gubi raznolikost u ekosistemu i dolazi do sve većeg gubitka staništa za brojni životinjski svet koji je po svojoj endemičnosti jedinstven u celom svetu. 

U gradovima ima struje, ali zna da nestane po nekoliko sati i niko se zbog toga ne nervira. "Tamo su ljudi opušteni i susretljivi, praktično nismo nikoga videli ko je namrgođen ili nevoljan", kazao je Landeka i dodao kako su odmah naučili njihovu poštapalicu "mura-mura" što bi značilo pomalo-pomalo.

Neverojatno je i kako se snalaze u saobraćajnim gužvama bez ikakvih semafora i drugih saobraćajnih znakova. Zato naš sagovornik  preporučuju da se unajmi domaći vozač, a ne uzimati rent-a car i sami voziti jer je dosta povoljno i sigurnije.

Rum pomešan sa đumbirom kao preventiva od malarije

Po ulici ima dosta pasa lutalica, ali nisu agresivni. Ipak su upozoreni da im ne prilaze zbog eventualnog besnila. Svuda je bilo policijskih kontrola, kažu, ali ni u jednom slučaju nisu imali neprijatan susret s njima. Samo bi proverili dokumente i uglavnom su nasmejani. 

Deci su belci atrakcija pa ih veselo obilaze, ali nisu naporni. I oni su stalno nasmejani i veseli i viču: kado-kado što bi značilo poklon. Inače, jeca u školu polaze već sa tri godine. 

 Madagaskarske medonosne pčele - jednobojke 

Zbog nezadovoljavajućih higijenskih uslova treba paziti gde ćete se hraniti. Turistima se ne preporučuje hrana koja nije termički obrađena, a od voća treba jesti samo ono koje se guli. Uglavnom, izbegavali su gradove koji su prenaseljeni i s lošim higijensko-sanitarnim uslovima jer se meso, na primer, prodaje na ulici. Tamo je naopasnija bakterija Salmonela koja se krije po gradskim pijacama  i kod uličnih preprodavača. "Najsigurnije je u prirodi, tamo ni nema opasnih zmija ni većih zveri. Ima krokodila, ali na Farmi. Njihovo meso podseća na meso jegulje", kaže Landeka.

Članovi ekspedicije uglavnom su se hranili u restoranima. Na meniju su bili razni riblji specijaliteti. U ponudi su često jela od govedine i piletine, pripremljena na razne načine, od gulaša do roštilja. Inače, mnogo se konzumiraju voćne salate od banana, papaje, baobaba. Poznati dezert su flambirane banane, a domaćini veruju da je rum pomešan sa đumbirom preventiva protiv malarije.


Foto prilog


Tagovi

Madagaskar Baobab Zebu Ekspedicija Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb Nediljko Landeka


Autorka

Morena Sinčić

Više [+]

Diplomirana novinarka, velika zaljubljenica u prirodu koja je zadnjih desetak godina provela s fotoaparatom "hvatajući" kukce, ostale životinje i naravno promjene koje se neminovno događaju u njoj. Voli uzgajati povrće, ali kako nema zemlju, sadi na balkonu.