Ako pšenicu odmah prodaš sigurno si u minusu, ako njome nahraniš svinje, verovatno ćeš biti u minusu, samo kasnije. Kako god da okreneš - ne valja.
Ljudi da se ne lažemo. Najave protesta zbog niske cene pšenice su pretnje "praznom puškom". Prisetimo se protesta u poslednjih deceniju i po. Kada su doveli do povećanja cene? Nikada.
I sada paorski prvaci, zato što su na čelu kolone, po prirodi posla moraju da pričaju da su nezadovoljni. I da prete protestima. Sa druge strane, u Ministarstvu poljoprivrede ih rado primaju kako se ne bi ništa dogovorili. I cela priča će se izduvati kao balon.
Oni koji su (pre)zaduženi prodaće pšenicu "za tepsiju ribe", drugi koji mogu staviće je na lager, a neki kao Neboša Radić njome će - hraniti svinje. Ovaj uzorni proizvođač iz Bačkog Brestovca, uz punu agrotehniku proizveo je više od 8 tona pšenice po hektaru što za tri tone nadmašuje republički prosek. Uz hlebno žito gaji soju i kukuruz.
Žetvu pšenice je priveo kraju, ali će kod njega hlebno žito umesto u ljudsku - u hranu za stoku. "Kod nas otkupljivači plaćaju 15,5 do 16 dinara po kilogramu ako je hektolitar iznad 75. Cena naravno ima tendenciju pada. Ništa ne prodajem. Moje će svinje pojesti moje žito. Ni kada bi cena bila viša žito ne bih prodao. Kroz farmu "proturim" pšenicu, kukuruz i soju. Imam zatvoren ciklus ali ne znam dokle će to trajati, pošto je cena svinja nerazumno niska. Zadnju turu sam prodao po 125 dinara. A to isuviše dugo traje. Uz to nisam dobio subvencije za svinje za prošlu godinu, a birokratija zahteva neke dodatne informacije. Verujte mi, stvarno ne znam šta traže. Vidim da su namerni da subvencije ne isplate", konstatuje Radić.
Prethodnih godina ovaj proizvođač je soju predavao za paritet sojine sačme i griza. Kaže - na svoju štetu. Pšenicu je predavao po mlinovima i uzimao je stočno brašno - ni tu nije dobro prošao. Na kraju dobar deo mlinova s kojima je radio su propali, a dugovi su ostali. Presavio je tabak. Napravio podna skladišta. Potom i pržionicu za termičku obradu soje. Pa mlinove. I naravno mešaonu stočne hrane. I prirast je naravno, od tada, bolji. Od stočarskih objekata Radić ima bukarište, čekalište, prasilište, objekat za odgoj prasadi, kao i tovilište.
Ako ovako uzoran domaćin koji godišnje utovi 150 tovljenika radi na ivici rentabilnosti, šta tek onda da očekuju manji proizvođači? Jednostavno - nestaju. A priča o Gerlinger-u i Tenis-u kao i kooperaciji sa poljoprivrednicima poslužila je za jednokratnu upotrebu. Kao i većina vešto složenih marketinških priča koje govore "o svetlijoj budućnosti našeg agrara".
Povezana biljna vrsta
Foto prilog
Tagovi
Autor