Dešava se da padne kiša kad je već kasno, a izostane kad je najpotrebnija, kaže Marko Savić iz Donje Jajine koji se bori klimatskim ekstremima u proizvodnji kukuruza.
Kukuruz je jedna od najvažnijih ratarskih kultura u svetu. Kod nas zauzima značajne površine, naročito na području Vojvodine, Mačve i Pomoravlja, a gaji se i u ostalim delovima zemlje. S obzirom na to da pripada grupi jarih kultura, na našim prostorima se seje tokom aprila meseca kada dnevne temperature vazduha i zemljišta budu iznad 10 stepeni.
Priprema zemljišta za setvu kukuruza, u zavisnosti od preduseva, počinje još na jesen. Ukoliko je predusev bilo neko strno žito, neophodno je najpre zaorati žetvene ostatke, obaviti osnovnu, duboku obradu, zaoravanje razora, grubo ravnjanje, pa tek onda predsetvenu pripremu.
Osnovnu obradu na jesen treba obaviti na dubini od 25 do 35 centimetara, a cilj ove agrotehničke mera je uništavanje korovskih vrsta, akumuliranje vlage, poboljšanje vodno-vazdušnih osobina, mikrobiološka adiktivnost, mogućnost inkorporacije mineralnih đubriva, popravka strukture zemljišta.
Prilikom osnovne obrade treba uneti celokupnu količinu kalijuma i fosfora, deo azota, a tokom predsetvene pripreme ostatak azotnog đubriva. Poželjno je, tokom vegetacionog perioda prihranu obaviti folijarno, preko lista, posebno u uslovima suše kada se đubriva koja su primenjena preko zemljišta, ne mogu adekvatno rastvoriti.
Kada je reč o pravilnoj primeni đubriva, ne treba zaboraviti blagovremenu agrohemijsku analizu zemljišta kako bi se ustanovio sadržaj organske materije, kao i prisustvo makro i mikro elemenata. Preporučuje se da se ona obavi nakon žetve ili berbe, pre osnovne obrade i đubrenja.
Nakon osnovne obrade, poželjno je tokom novembra ili decembra, kada to vremenski uslovi dozvole, obaviti takozvanu grupu pripremu zemljišta čime će se ukloniti neravnine nastale dubokim oranjem.
Na proleće, kada se zemljište dovoljno prosuši obavlja se fina, predsetvena priprema čija je uloga zatvaranje brazdi i uništavanje izniklih korova. Sedam do deset dana pre planirane setve neophodno je primeniti agrotehničku meru tanjiranja, a potom i drljanja ili usitnjavanja zemljišta setvospremačima. Osnovna uloga pomenutih agrotehničkih mera je stvaranje rastresitog sloja, mrvičaste strukture, sa mekom posteljicom, a tvrdim tlom, pogodnim za normalan rast i razvoj biljaka.
Kada je optimalno vreme za zatvaranje brazde: Posmatrajte vrhove
Marko Savić iz Donje Jajine kraj Leskovca koji na površini od devet hektara gaji kukuruz, pšenicu i ječam. Kako ističe na početku razgovora, zemljište za predstojeću setvu kukuruza je lepo pripremljeno.
"Nije uvek lako pogoditi pravi trenutak za ulazak u njivu, ali gledamo da iskoristimo svaki povoljan dan. Mi, na jugu Srbije se borimo koliko možemo, jer je zemljište slabijeg kvaliteta, što znači da svaka agrotehnička mera ima značaja i nema prostora za greške", kaže Savić.
Prema rečima ovog ratara, unošenje stajnjaka je jedna od najvažnijih mera kako bi se popravila struktura zemljišta, što se pokazalo kao dobra odluka i rešenje, jer se vidi razlika tamo gde se redovno unosi organska materija.
"Mehanizacija jeste starija, ali se trudimo da je održavamo i vodimo računa o svakom delu. Možda nije najmodernija, ali je pouzdana kad je najpotrebnija."
Nada se, kaže, da će biti dovoljno prolećne vlage, jer bez toga nema ni dobrog nicanja, ni dobrog početnog porasta biljaka. Međutim, primećuje se sve veći uticaj globalnih klimatskih promena.
"Poslednjih godina se smenjuju sušni periodi sa naglim padavinama, dok temperature često idu u ekstreme. Dešava se da padne kiša kad je već kasno, a izostane kad je najpotrebnija. To se direktno odražava na prinos i kvalitet, pa su razlike po pitanju prinosa iz godine u godinu sve veće", uviđa naš sagovornik.
Kako zaključuje na kraju razgovora, moraju se prilagođavati novonastaloj situaciji kroz obradu, đubrenje i pravilan izbor useva i hibrida, jer proizvodnja postaje sve veći izazov, naročito na zemljištima slabijeg kvaliteta.
Tagovi
Autorka