Vreme je, čim stanje zemljišta omogući, obavite prvu prolećnu prihranu ozimih strnih žitarica

Vreme je za prvu prolećnu prihranu ozimih strnih žitarica koju treba obaviti čim to omogući stanje zemljišta, napominje savetnica Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Hrvatske, mr sc. Tatjana Martinović.

Jer, ne treba je obaviti prerano odnosno ako su ozime žitarice još u mirovanju, ne po smrznutom zemljištu i tokom hladnog vremena nego u vreme prolećnog kretanja vegetacije.

Kada je u pitanju mineralno đubrivo, u prvoj prihrani kad je zemljište još uvek hladno, a mlade biljke nemaju dovoljno razvijenu lisnu masu, tj. asimilacijsku površinu, treba izabrati azotna (KAN) ili azotno-sumporna đubriva (ASN) koja sadrže azot u lako pristupačnom, amonijum i nitratnom obliku.

"Zato treba izabrati KAN koji sadrži 50 odsto azota u amonijum, a 50 odsto u nitratnom obliku. Zbog oba oblika, biljkama je deo ovog elementa odmah pristupačan", pojašnjava dodajući da na kiselim zemljištima treba primeniti KAN zbog neutralizacije kiselosti jer isti uz azot sadrži i kalcijum i magnezijum. Na alkalnim je pogodan amonijumski sulfatni nitrat (ASN).

Primena azotnih đubriva

Nužno je količinu i vreme primene azotnih đubriva prilikom svake prihrane prilagoditi karakteristikama zasejanih sorti, vremenskim prilikama, stanju tla i kondiciji svakog pojedinog useva, ali i uskladiti sa očekivanim rodom.

"Pravovremenom prihranom u optimalnoj količini utiče se ne samo na visinu i kvalitet postignutog roda, nego i na ukupne troškove proizvodnje, ali i na očuvanje životne sredine. Jer, u slučaju padavina, azot se u nitratnom obliku lako ispira iz zone korena biljaka", upozorava.

Normalno razvijeni usevi nalaze se u fenofazi bokorenja s nekoliko razvijenih izdanaka. Naime, usevi ozimih strnih žitarica počinju da rastu i razvijaju se kada temperature vazduha počnu da rastu iznad 5°C, a vreme za prvu prihranu ozimih žitarica je kad se ustale na oko 10°C.

Dakle, doze azotnih đubriva koje će se primeniti i dinamika prihrane najviše zavise od stanja useva. Neki su iz zimskog razdoblja mirovanja "izašli“ u dobroj kondiciji i sada se nalaze u fazi bokorenja. Ipak, neki su pretrpeli značajna oštećenja usled pojave dugotrajne golomrazice tokom nicanja i ukorenjavanja.

"Posljedica golomrazica je pojava sriježi - trganje korijena i oštećenje čvora busanja. Takve usjeve koji su izvučeni iz tla uslijed temperaturnih osciilacija i pojave golomrazice trebalo je povaljati pri optimalnoj vlazi tla, a prije prve prihrane", upozorava.

Savjetnica ističe i da vrijeme sjetve ima veliku ulogu u otpornosti prema niskim temperaturama tijekom zime, a naročito kod pojave golomrazica. Bolje ih podnose usevi dobre kondicije, posejani kvalitetno, na preporučenu dubinu i preporučeni sklop u dobro pripremljeno zemljište. Međutim, deo je prošle jeseni posejan u zakasnelom roku, u loše pripremljenu zemlju ili suviše plitko, pa su takvi iz zimskog razdoblja "izašli“ slabo razvijeni i loše ukorenjeni.

Prihrana ozime pšenice i ječma

Kada je u pitanju pšenica, prva prihrana trebala bi se obaviti u fazi razvijena tri do četiri lista jer je pojavom četvrtog već zametnut klas i određen konačan broj klasića. Količina čistog azota, kaže, ne sme prelaziti 55 kg/ha zbog opasnosti od poleganja. Upozorava pritom da je potrebno uzeti u obzir potrebe različitih sorti, jer razlikujemo tzv. "ekonomične“ i sorte koje imaju sposobnost jakog busanja i treba im puna doza azota u prvoj prihrani.

Napominje i da prva prihrana utiče na boju useva i intenzivniju fotosintezu, na formiranje vlati, odnosno broj vlati/m² i brži rast biljaka u vlatanju. Sprovodi se na samom početku kretanja prolećne vegetacije u količini 40 – 55 kg N/ha, zavisno od kondicije useva, roka setve, odabrane sorti i agroekoloških uslova.

"Količina KAN-a za prvu prihranu kreće se u rasponu od 150 pa do 200 kg/ha", objašnjava uz napomenu da treba voditi računa o tome da slabo razvijene biljčice imaju i slabo razvijen korenov sistem koji nije u mogućnosti da usvoji punu dozu azota. Zato je racionalnije planiranu količinu azotnog đubriva primeniti u više puta, u podeljenim količinama jer će takva prihrana biti ekonomičnija (biljka će iskoristiti primenjeni azot) i ekološki prihvatljivija jer će manje azota biti isprano.

Usevi ozimog ječma sejani u ranim rokovima prošle jeseni iz zime su izašli u fazi punog bokorenja. Ipak, pojedini sada imaju izgled "gladnog useva“ i lako se mogu uočiti među zelenim usevima pšenice. Žućenje ozimog ječma, navodi, uglavnom je posledica delovanja nekoliko faktora: veća količina padavina tokom jesenjeg i zimskog razdoblja (ispiranje hraniva iz zone korena i previše vlage u zemljištu), nedostatak azota i kiselo zemljište.

"Nakon prve prihrane, oporaviće se u kratkom periodu", naglašava i savetuje da treba voditi računa o tome da je ječam daleko osetljiviji na poleganje u odnosu na pšenicu. Zato se u prvoj prihrani ne preporučuje prihra s više od 40-50 kg/ha čistog azota (npr. 150-180 kg/ha KAN-a). Postoje, dodaje, značajne razlike među sortama u odnosu prema potrebama za azotom, a to zavisi od namene proizvodnje (pivarski ili stočni).

"Kod ječma je važno ne zakasniti s prvom prihranom jer ima kratak period prolećnog bokorenja, povećanje broja vlati, a pravovremna prihrana posebne je važna kod pivarskog i kod hibridnog", upozorava.

Prihrana tritikale i ovsa

Kaže i da je od ukupno potrebne količine azotnog đubriva za tritikale, trećinu količine trebalo primeniti u osnovnom i predsetvenom đubrenju. Preostalih 2/3 azota treba primeniti kroz prihranu, a količina i raspored potrebnog zavisi od plodnosti tla, očekivanog prinosa, izabrane sorte i namene proizvodnje (za zrno ili za biomasu).

Moderne sorte visokog potencijala rodnosti i čvrste stabljike, preporučuje se prihraniti odmah na početku kretanja vegetacije sa 150 kg/ha KAN-a.

"U odnosu na ostale strne žitarice, ovac ima bolju sposobnost usvajanja hraniva. Zato se može uzgajati i na siromašnim i kiselim zemljištima", objašnjava dalje.

Odnosno, dobro koristi teže topiva hraniva iz tla te istovremeno na optimalno đubrenje reaguje povećanjem prinosa. Za ozimi ovac ukupnu količinu potrebnog fosfora (P2O5) i kalijuma (K2O) i 1/3 azota (N) treba primeniti u vrijeme osnovne i predsetvene obrade zemljišta, a ostatak azota u proleće. Azot dodat pre setve povoljno deluje na početni rast i busanje ovsa.

Kako navodi, na prosečno plodnom tlu njegove potrebe za hranivima su: 80-100 kg N/ha, 60-80 kg P2O5/ha i 70-110 kg K2O/ha. Ozimi ovas se većinom prihranjuje samo jednom, u vreme busanja, ovisno o plodnosti tla i stanju usjeva s oko 150 kg/ha KAN-a.