Darko Stojanović, inženjer iz Lazarevca pre pet godina kupio je vršalicu jer kako kaže, voli stare mašine, ali ona nije samo eksponat već je i u funkciji, u šta su mogli da se uvere i učenici valjevske Poljoprivredne škole.
Vršalica je u proteklih stotinak godina zauzimala značajno mesto u poljoprivrednoj proizvodnji i životu jednog domaćinstva na selu. Pre nego što je napravljena, vršidba je bila ručna, takozvanom mlatilicom odvajalo se seme od stabljike. Kada je u 18. veku patentirao Endru Majklu iz Škotske, bio je to veliki napredak. Da bi se posao obavio kako treba potrebno je da je opslužuje 10 do 12 ljudi.
Darko Stojanović, inženjer iz Lazarevca pre pet godina kupio je vršalicu jer kako kaže, voli stare mašine, ali ona nije samo eksponat već je i u funkciji.
"Vršalicu sam pre pet godina kupio od Koste Bajića iz sela Brajići na Suvoboru, bila je dobro očuvana, a sad je i remontovana i besprekorno radi," počinje priču Darko. "Bitno je da mašina ne stoji pod krovom, već da se stavi u pogon. Kao mašinski inženjer i dete sa sela volim mehanizaciju, počeo sam da skupljam te stare mašine i sve su one u funkciji," kaže Darko uz osmeh.
Poljoprivredne mašine koje su nekada, bile vrhunac tehnike i mogao je da ih ima samo imućni domaćin, za većinu su danas samo staro gvožđe, ali ne i za Darka koji ih pronalazi širom Srbije i želi da jednoga dana na svom imanju napravi neku vrstu muzeja.
"Imam sejalicu, drljaču, trijeru, kosilicu, spravu za predenje vune i sve sam to kupio, nešto sam dobio na poklon, ili su mi dali na čuvanje. Hoću da sačuvam tradiciju srpskog sela u kolubarskom Leskovcu i da generacijama koje dolaze prikažem lepotu nekadašnjeg života na selu."
A kako funkcioniše ova starinska mašina za žito? Jedan čovek je morao stajati pored mašine i dodavati snopove, drugi je na samoj vršalici i u nju ubacuje snop po snop, ali i tu postoje pravila i veoma je bitno pod kojim uglom se snoplje ubacuje. S jedne strane mora biti radnik koji će odbacivati slamu, ali neko mora voditi računa i o pakovanju žita u džakove.
Učenici Poljoprivredne škole sa Domom učenika Valjevo i praktično su mogli da isprobaju rad na vršalici, a do sada ovakvu mašinu nisu videli. Filip Terzić, učenik je druge godine u Poljoprivrednoj školi smer rukovalac mehaničar i kaže da se mašine koje su se koristile nekad i ove sad mnogo razlikuju.
"Ovo je baš starinska mašina, na vrhu se ručno ubacuje snoplje, sa jedne strane ispadaju stabljike, a sa druge strane zrno. Ovo se mnogo razlikuje od onoga što mi učimo i sa čim radimo. Mnogo je lakše raditi sa ovim novim mašinama."
Đorđe Plavšić je na smeru poljoprivredni tehničar nije do sada imao priliku da vidi ili radi na vršalici.
"Lepo je susresti se sa ovakvom mašinom koja predstavlja neku našu tradiciju. Danas je sve ubrzano, svaki proces na imanju se brzo obavlja. Ovo je nešto drugačije i treba da vidimo i kako se to nekad radilo. Tako ćemo i znati koliko nam je sada lakše da radimo i obavljamo neke poljoprivredne poslove."
Vršaj je prikazan u sklopu obeležavanja 96-te godišnjice postojanja i rada škole. "Naši učenici nikada nisu videli vršalicu, a dobro je i da se oni stariji podsete kako izgleda. Konkretno su danas isprobali vršaj pšenice, koja je bila glavna žitarica u nekadašnjim domaćinstvima," objašnjava Milan Gajić direktor Poljoprivredne škole u Valjevu.
Hleb se nije kupovao kao danas, već su ga domaćice od svog žita i brašna pravile. Posle vršaja žita u ranijim vremenima domaćini u selu znali su koliko će imati žitodnosno brašna da prehrane uglavnom mnogočlane porodice.
U planu je i organizovanje setve iz starih vremena i vršidba parnom mašinom.
Foto prilog
Tagovi
Autorka