"Već od prve godine imate manje prohoda traktorima, manju potrošnju goriva i bolje očuvanje vlage. Sve to čini konzervacijski sistem dugoročno isplativijim i održivijim od klasične obrade", kaže za Agroklub diplomirani agronom Marko Lučić
Kvalitet zemljišta u Srbiji je ozbiljno ugrožen, a erozija, gubitak organske materije i hemijska degradacija značajno smanjuju njegov potencijal. Zbog toga, različite metode regenerativne poljoprivrede postaju ključne u očuvanju biodiverziteta i povećanju organske materije. Jedan od načina je prelazak na konzervacijsku obradu koja predstavlja savremen pristup poljoprivredi sa akcentom na očuvanje plodnosti zemljišta, prevenciju erozije i efikasnije upravljanje vlagom.
Za razliku od klasične obrade plugom, konzervacijske metode osmišljene su da očuvaju biološku aktivnost, smanje gubitak hraniva i vode i da povećaju dugoročnu održivost proizvodnje. Ipak, na našim prostorima proizvođači još uvek imaju mnogo pitanja i nedoumica kada je reč o ovakvom pristupu poljoprivredi. Zato smo zamolili diplomiranog agronoma Marka Lučića iz novosadske kompanije Agrostandard Plus d.o.o. da nam odgovori na ona ključna.
Za početak, recite nam koje su najveće prepreke sa kojima se poljoprivrednici susreću pri prelasku sa klasične na konzervacijsku obradu?
Pre svega, treba se odupreti uticaju sredine, nasleđa, podsmevanju okoline, straha jer se ulazi u nešto novo... U praktičnom smislu to je odbacivanje uvreženog mišljenja da bez oranja nema ništa, da zemlja mora da se prevrne, jer je tako i deda radio. Naravno, treba uzeti nekoliko novih mašina kao što su na primer sejalica za direktnu setvu, a nekoliko starih (plug, tanjirača, setvospremač) prodati ili pak sačuvati da bi se radila kombinacija konvencionalne i konzervacijske obrade u plodoredu, poštovati novi kalendar radova, bolje se organizovati.
Poljoprivrednici su često u strahu kada treba primeniti nešto novo i plaše se troškova koje bi to moglo da nosi. Zahteva li ovakva obrada zemljišta ulaganje u skupe mašine?
Ako se kreće od nule u konzervacijsku proizvodnju u odnosu na klasičnu, onda je ona, po meni, jeftinija, jer se kupuje manje mašina. To uzrokuje manje amortizacije priključnih i pogonskih mašina, manje prohoda sa manje radnih sati rukovaoca, manje goriva i maziva. Mašine za ovakvu obradu zemlje ne moraju po pravilu da budu skupe, jer postoji čitav niz rešenja i brendova po zaista pristupačnim cenama koje mogu ujedno da se koriste u oba načina proizvodnje.
Dane otvorenih vrata kompanija Agrostandard plus d.o.o. organizuje 25., 26., 27. i 28. marta. Više informacija o ovom događaju i koje će mašine biti izložene, pogledajte na kraju teksta.
Zapadni brendovi se, recimo, nalaze u rasponu cena od 100.000 do 200.000 evra za sejalicu za direktnu setvu dok, na primer, takav jedan komplet turskog proizvođača sastavljen od sejalice i specijalne vučene tanjirače, koje su zajedno agregatirane, ne prelaze 25.000 evra bez poreza. Prskalice, kao i dronovi, koriste se manje više za obe vrste proizvodnje.
Preporučene mašine za konzervacijsku obradu su setvospremači (kombinovani kultivator) za plitku obradu i pripremu posteljice bez preokretanja slojeva, gruberi (podrivači) za razbijanje sabijenih slojeva u dubini, bez iznošenja donjeg sloja na površinu, a tanjirače sa velikim diskovima koriste se za površinsku obradu i mešanje žetvenih ostataka s gornjim slojem zemlje.
Zatim, tu su valjci (kembridž, prstenasti) za zatvaranje površinske strukture i zadržavanje vlage, kao i direktne sejalice (no-till ili strip-till) za setvu bez prethodne obrade, direktno u žetvene ostatke. Koriste se i malčeri i seckalice za ravnomerno raspoređivanje biljnog ostatka i stvaranje zaštitnog pokrivača.
Jedno od ključnih pitanja je i kako konzervacijska obrada utiče na prinos i kvalitet useva u prvim godinama primene?
Konzervacijska obrada ne daje uvek i odmah iste rezultate kao klasična obrada, posebno u prve dve, tri sezone. Efekti na prinos i kvalitet useva zavise od tipa zemljišta, klimatskih uslova, plodoreda i kontrole korova. U prvim godinama ona može doneti blagi pad prinosa zbog zaključavanja azota zbog mikroorganizama koji koriste kiseonik za svoje delovanje, a do njega teže dolaze zbog pokrovnog useva i varijacije u kvalitetu zbog hladnijeg tla, a to vredi isključivo za ozime kulture kao što su pšenica i ječam, jer se zemlja koja je prekrivena ostacima prethodnih useva slabije zagreva zbog svetlije boje, zatim većeg broja korova jer seme korova lakše izbija jer je bliže površini usled izostanka oranja. Međutim, posle nekoliko sezona, kada se uspostavi ravnoteža u zemljištu, dolazi do povećanja stabilnosti i održivosti proizvodnje.
Postoje li razlike u uspešnosti konzervacijskih metoda u zavisnosti od tipa zemljišta i klimatskih uslova?
Razlike se posebno ogledaju u težim i "posnijim" tipovima zemljišta. Konzervacijska obrada pospešuje stvaranje humusa - zemljište postaje rahlije i bogatije organskom materijom zahvaljujući razgradnji biljnih ostataka i aktivnijem radu mikroorganizama. Ostavljanje biljnih ostataka doprinosi većem sadržaju humusa i boljem ciklusu hraniva.
Takođe, čuva vlagu, jer biljni ostaci na površini smanjuju isparavanje, što je posebno važno u sušnim uslovima, sprečava nastanka erozije i stvaranja "pokorice" - površinski biljni ostaci štite tlo od zbijanja kišnim kapima i odnošenja vetrom. Na prostorima sa suvljom i hladnijom klimom može pokazati neutralan ili čak pozitivan efekat na prinos, jer biljni ostaci čuvaju vlagu i temperaturu.
A na koji način poljoprivrednici mogu da prate i mere dugoročne koristi konzervacijske obrade?
To se pre svega ogleda u održivosti same poljoprivrede, biološkoj aktivnosti oraničnog sloja, sadržaja organske materije, poboljšanju vazdušnog, vodnog i toplotnog režima gajenih kultura. Nakon perioda prilagođavanja može očekivati brojne ekološke i ekonomske benefite. Što se ekonomskih pokazatelja tiče očekuje se manja upotreba đubriva, goriva, maziva, prohoda, a samim tim i dnevnica rukovaoca, amortizacije, manje troškove navodnjavanja, a sve to uz stabilniji ili veći prinos dugoročno gledano.
Ekološki aspekt se, između ostalog, odnosi na biodiverzitet, očuvanje zemljišta, organske materije u supstratu kao i biološku aktivnost. Ako toga nema, onda je bespredmetno posmatrati poljoprivredu uopšte ili klasičnu poljoprivredu kao takvu jer se umnogome sužava manevarski prostor za proizvodnju na beživotnoj podlozi.
Ono što proizvođače svakako zanima jeste kako konzervacijska obrada utiče na pojavu i kontrolu korova u poređenju sa klasičnim oranjem?
Kako nema prevrtanja zemljišta, kao ni špartanja, semena korova ostaju bliže površini i lakše klijaju, pa su hemijska sredstva često neophodna, stoga je povećana potreba za herbicidima i pesticidima. Regulacija korova i bolesti postaje složenija, jer ostaci na površini predstavljaju potencijalni rezervoar patogena i štetočina. Svemu ovome treba prići temeljno, sistematski, dobro se organizovati i pomoći modernim sredstvima, kao što je na primer dron.
Da li su potrebne posebne sorte useva koje bolje reaguju na konzervacijsku obradu?
Što se tiče odabira sorti, moje mišljenje je da bi veća pažnja trebala biti usmerena na odabir gajene kulture u konzervacijskoj obradi, a ne odabir samog sortimenta.
Naime, kukuruz, soja i ostale kulture sa dubokim korenom brže koriste prednosti očuvane vlage i obično bolje podnose konzervacijsku obradu od pšenice ili ječma, dok šećerna repa i povrće često imaju lošije rezultate jer je konzervacijska obrada manje pogodna za intenzivne kulture koje traže duboku i čistu obradu.
Kako vidite budućnost konzervacijske obrade u regionu - da li će postati standard ili će ostati izbor samo naprednijih proizvođača?
Posmatrajući opadajući trend prinosa, padavina, organske materije u zemljištu i cena merkantile, a skok cena inputa (posebno granulisanih đubriva) smatram da ako se nešto u narednom periodu ne promeni, poljoprivredu u regionu čekaju još teža vremena. To će direktno uticati na sve nas, kako kroz proizvodnju i cenu hrane, tako i kroz broj zaposlenih i stagnaciju svih delatnosti u agro i sektoru prerade. Država bi trebala preko svojih poluga moći i mere agrarne politike da napravi ozbiljnu studiju, zatim strategiju i na kraju implementaciju kratkoročnih planova u vezi sa konzervacijskom obradom zemlje.
Konzervacijska obrada je investicija u budućnost vaše parcele. U prvim sezonama zemljište prolazi kroz period prilagođavanja, pa prinos može biti nešto niži. Međutim, već nakon dve do tri godine dolazi do stabilizacije, veće otpornosti useva na sušu i povećanja organske materije. Istovremeno, već od prve godine imate manje prohoda traktorima, manju potrošnju goriva i bolje očuvanje vlage. Sve to čini ovaj sistem dugoročno isplativijim i održivijim od klasične obrade.
Koliko je problem degradacije zemljišta u Srbiji prepoznat i među samim poljoprivrednicima - postoji li svest o ozbiljnosti situacije?
Trenutno svako brine svoju brigu i poljoprivrednici gledaju kako da prežive, da se razduže kod dobavljača, pa tek onda da planiraju narednu sezonu. Globalno otopljenje, devastacija zemljišta, rudnici, isušivanje reka, mini hidro elektrane - sve to je tamo negde dok parče hleba nije na stolu. Nažalost, situacija je davno postala alarmantna, ali nema ko da reaguje, jer su ljudi zauzeti drugim pitanjima. Iz tog razloga smatram da je reakcija državne hitna i neophodna.
Smatrate li da edukacija i savetodavne službe imaju važnu ulogu u širenju primene konzervacijskih tehnika?
Vaspitanje i obrazovanje čine čoveka koji će posle postati pekar, lekar, apotekar ili poljoprivrednik. U današnje vreme uspešnog menadžera odnosno preduzetnika čini monopol znanja i monopol informacija gde edukacija i savetodavne službe mogu odigrati zaista značajnu ulogu. Ipak, bez određene zakonske regulative i subvencionisanja neće biti nekih većih pomeranja u tom pravcu.
Za kraj, recite nam da li su regenerativne mere dovoljno finansijski dostupne prosečnom poljoprivredniku ili zahtevaju dodatne podsticaje?
Država odnosno nadležno Ministarstvo nije prepoznalo neophodnost promene u agraru u praktičnom smislu, kao što je na primer podržalo promene u pravcu organske proizvodnje. Postoji čitav paket mera koje bi mogle da se donesu i da se odnose na alternativne načine poljoprivrede proizvodnje, a donele bi rešenje i boljitak zemljištu, ekologiji, poljoprivredniku, privredi i društvu u celini, a koje se iz nekog razloga ne donose. Neophodna je inicijativa i pozitivni primeri iz prakse da svako sa svoje strane napravi mali iskorak u budućnost.
A iz kompanije Agrostandard Plus d.o.o. pozivaju sve da ih posete iduće nedelje na Danima otvorenih vrata koje organizuju u okviru firme (Novosadski sajam, Hajduk Veljkova 11) 25., 26. i 27. marta od 10 do 18 časova i 28. marta od 8 do 15 časova.
Kako navode, biće izložene EFE kratke nošene tanjirače, vučene teške tanjirače, gruberi i podrivači kao i navigacije čuvenog svetskog brenda FJDynamics (AT2 autopilot navigacije, At2 MAX autopilot navigacije, AS2 autopilot navigacije), SunNav (AG500 autopilot navigacije, AG500 MAX autopilot navigacije) i AS VECTOR (nova autopilot navigacija sa AI kamerom i veštačkom inteligencijom).
Posetioci će moći da vide i informišu se bliže o savremenim agro dronovim i dodatnoj opremi za prskanje brenda DJI. Novitetet su SOLMAX žitne i kukuruzne sejalice, kao i MARKO - mašina za direktnu setvu, ali i OMA prese za bale i prskalice .
Tagovi
Autorka
Partner
Hajduk Veljkova 11,
21000 Novi Sad,
Srbija
tel: +381 64 295 36 56,
e-mail: agrostandard.plus@gmail.com
web: http://www.agrostandard.plus/