Mnogo prostora za napredak ribarstva

Iako Srbija ima velike mogućnosti za razvoj ribarstva, one su i nedovoljno iskorišćene. Nadu u bolju budućnost, kada je reč o toj grani poljoprivrede, budi to što naša zemlja već izvozi u inostranstvo filete norveškog lososa odgojenog u srpskim ribnjacima, dok je istovremeno prerada ribe u Srbiji u usponu.

Pored toga, izgrađeni su važni prerađivački kapaciteti po najsavremenijim međunarodnim standardima, a fileti ribe sada čine 55% ukupnog izvoza ribe i ribljih proizvoda.

Šaranski ribnjaci u Srbiji na površini 8.290 ha

Kako prenose Novosti, u prvih 10 meseci 2017. godine naša zemlja je kupcima u inostranstvu prodala 1.915 tona ribe i njenih prerađevina u vrednosti od 13,2 miliona dolara što je 13% više nego lane. Uprkos tom podatku, potencijali srpskog ribarstva su mnogo veći. Republički zavod za statistiku, objavio je podatak da se šaranski ribnjaci u Srbiji prostiru na površini od oko 8.290 hektara. Međutim, stručnjaci procenjuju da imamo realne mogućnosti da tu proizvodnju realizujemo na još 200.000 ha. Ukupna proizvodnja konzumne ribe lane je iznosila 6.878 tona, od čega su privredni ribari ulovili 581 tonu, dok su rekreativni ribolovci upecali 1.488 tona ribe. Od ukupno 8.947 tona ribe, dve trećine je odgojeno u domaćim ribnjacima.

Izvoz ribljih fileta povećan za 88%

Savetnica u Udruženju za stočarsku proizvodnju i preradu stočarskih proizvoda Privredne komore Srbije Mirjana Miščević objašnjava da je u poređenju sa prošlom godinom, u 2017. znatno povećan izvoz fileta, a to povećenje iznosi 88%. Ona dodaje da je konzervirana riba je u ukupnom izvozu zastupljena sa 20%, ali istovremeno njen izvoz beleži rast od 20% u odnosu na 2016 godinu. S druge strane, kako napominje Miščevićeva, riba i riblje prerađevine najviše smo uvozili iz: Norveške, Hrvatske, Španije, Tajlanda i Vijetnama, dok smo našu robu najviše plasirali na tržište: Italije, Bosne i Hercegovine, Danske, Crne Gore i Francuske.

Visoka cena vode najveća prepreka razvoja ribarstva

Kako naglašava Mirjana Miščević, najveća prepreka u ribarstvu je visoka cena vode. S druge strane, podsticaji za 2017. godinu su niski, pa su za kvalitetne matice šarana iznosile 500 dinara po komadu, a za kvalitetne priplodne matice pastrmke 300 dinara po komadu. Subvencije za konzumnu ribu iznose od 10 dinara po kilogramu proizvedene ribe. U poređenju sa prošlom godinom, nije bilo povećanja podsticaja u oblasti ribarstva. Zato i pored povoljnih uslova za razvoj ribarstva, postoji i niz problema. Tržište i marketing u vezi sa ribom i ribljim proizvodima još nisu dovoljno organizovani. Miščevićeva napominje da se red u ribarstvu može uvesti jednostavno, praćenjem proizvodnje, transporta, prerade i prodaje ribe.

Ukidanjem vodnog doprinosa povećati konkurentnost ribnjaka

Udruženje za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda smatra da je određenim merama moguće poboljšati konkurentnost srpskih ribnjaka, prvenstveno smanjenjenjem ili potpunim ukidanjem plaćanja vodnog doprinosa po tri osnova. Tako je urađeno u Češkoj, koja je glavni konkurent Srbije kada je reč o proizvodnji šarana. U tom udruženju podsećaju da su druge države uvele nadoknadu za proizvođače ribe u iznosu od 200 evra po hektaru proizvodne površine, dodajući da kod naše Vlade treba insistirati na tome da se predvidi ta stavka u budžetu za naknadu ribnjacima i korisnicima otvorenih voda za štetu koju pričine ihtiofagne vrste ptica i sisara.

U poslednjih 6 godina srpski izvoz ribe utrostručen

Izvoz ribe i ribljih prerađevina je lane u poređenju s 2011. godinom vrednosno uvećan tri puta, dok je istovremeno uvoz smanjen za 12% odsto. Zato je u cilju daljeg razvoja neophodno preduzeti sve mere da bi se ribarstvo postavilo u ravnopravan položaj sa ostalim granama poljoprivrede, a kako ističe Mirjana Miščević, to je moguće jedino ako se iskoriste potencijali koje ova proizvodna grana nudi. Tako bi srpski ribnjaci postali konkurentni za izvoz na tržišta EU.

Foto: Jean Paul Dela Paz / Flickr