Uglavnom se lovi dubinski - na čekanje. Dobri rezultati na mirnim vodama postižu se i lovom na plovak.
Šaran (Cyprinus carpio L.) je veoma snažan borac na udici, ali i delikates na trpezi. Živi samo u rekama crnomorskog sliva do regiona mrene, ali i u jezerima do 400 m nadmorske visine, zatim u barama, mrtvajama i ritovima.
Razmnožava se na plavnim zonama sa bujnom vegetacijom na koju lepi ikru. Plodnost ženki je fantastična, jer u tri navrata u periodu mresta položi i do milion jajašca.
Ekonomska vrednost mu je velika u privrednom ribolovu, ali ništa manje nije značajan u sportsko-turističkom pogledu. Prenet je iz Srednje Azije, te se aklimatizovao u svim zemljama sveta. Uglavnom se gaji u ribnjacima, ali ga ima i u donjim tokovima nizijskih reka. Šaran divljak, sav je u krljuštima i sa znatno izduženijim i vretenastijim telom.
Njegov sabrat "špigler" manje je aerodinamičan od divljaka i sa nepravilno raspoređenim krupnim krljuštima, uglavnom duž bočne linije i leđa, ispod škržnih poklopaca i u blizini repnog peraja. Drugi rođak divljaka "lederer" gotovo je bez krljušti, ali sa nešto manjom glavom.
Trogodišnji šaran dugačak je 30 do 50 cm, težak 800 g do tri kg. Može dostići dužinu 120 cm i težinu do 32 kg, ali postoje i veći primerci.
Mresti se od kraja maja do jula pri čemu traži plitku i topliju vodu. Polna zrelost mu nastupa već pri dužini oko 30 cm. Njegova mlađ se u početku hrani planktonima, a kasnije podvodnim biljkama, ali i ikrom drugih riba i vodenim životinjicama koje žive na dnu. U vreme mresta ne uzima hranu, ili to čini vrlo retko.
Ova izrazito sportska riba veoma je nepoverljiva i plašljiva, a uz to i jako oprezna. Smeta joj svaka buka, čak i koraci ribolovaca na obali. Najradije bira duboka i skrovita mesta oko podvodnih krševa, trske i na podvodnim "livadama" gde izlazi na pašu. Rije po mulju tražeći larve vodenih insekata i druge vodene životinjice. U vodama deficitarnom prirodnom hranom napada čak i sitnu ribu, a guta i otpatke toplokrvnih životinja.
Stalna skrovišta napušta, uglavnom kada se voda zamuti. Hranu tada traži blizu obale i na plićacima ili zalazi u površinske slojeve vode, ali izbegava maticu. Majstorstvo ulova jeste u tome da se oceni mesto koje mu najviše odgovara. Ako vam i to ne polazi za rukom pribegnite oprobanom lukavstvu - prihranjivanju.
Šaran uhvaćen na udicu, najrazličitijim manevrima i zadivljujućom snagom nastoji da se oslobodi, koristeći i gornja peraja, kojim seče strunu. U tim trenucima svaka brzopletost, nervoza ili pokušaj da ribu bez zamaranja izvučete, mogu samo da smetaju.
Lov šarana počinje od ranog proleća do kraja maja. U Srbiji njegov lovostaj traje od prvog aprila do 31. maja. Minimalna lovna dužina ove vrste je 30 cm. U sportskom ribolovu, glavna lovna sezona je kraj leta. Dobri rezultati postižu se i petnaestak dana nakon mrešćenja.
Nailaskom hladnih kiša, slane i pravih mrazeva, šaran se sprema za zimovanje. U grupama traži duboka i muljevita mesta za krtog. Zariveni u mulj, jedan do drugog, prespavaju zimu, a prikupljeno masno tkivo su dovoljne potrebe do prolećnog buđenja.
Uglavnom se lovi dubinski - na čekanje. Dobri rezultati na mirnim vodama postižu se i lovom na plovak. Olovni uteg treba da je što manji i obavezno klizajući. Šaran tada oprezno ispituje, njuši i liže mamac sve dok se ne uveri da mu ne preti nikakva opasnost. Ako oseti bilo kakav otpor (prevelika težina utega) izbacuje mamac i odlazi što je moguće dalje od mesta gde je poplašen. Na tekući vodama treba ga tražiti gde je podvodno kamenje i ilovičasto dno, jer izbegava mulj i jake matice.
Uspešno se za prihranjivanje koriste zemljane lopte, veličine čovečje pesnice, izmešane hlebom, kukuruzom, pšenicom, itd. Prihranjivanje je najuspešnije raskvašenim hlebom, kukuruzom, gnječenim kuvanim krompirom, graškom, konopljinim semenom i pšenicom, bar na dan-dva ranije negoli se zabace udice na tim mestima. Lov na ovog snažnog borca je gotovo nezamisliv bez meredova - mreže prihvatnice u blizini obale.
Na sitnije trzaje ribe ne reagujte, jer to sitniji šarančići kljucaju "primamu". Kontrirajte samo onda kada se "trbuh" slobodnog najlona (strune) zategne i vrh štapa povije.
Od mamaka koristiti mlad ili kuvan stari kukuruz, kuvana pšenica, upola bareni krompir, zeleni grašak, crvena glista, larva vodene bube, bareni pasulj, hlebni i kuvani kukuruzni valjci, puževi golaći, a od voća koriste se jagoda, malina, dudinja. Na rekama efikasniji su valjci od žutog kukuruznog brašna sa dodacima.
Tagovi
Autor