Prekomerna ispaša i zagađenje zemljišta uzrokovano životinjama koje se gaje na organskoj farmi treba biti ograničen. Objašnjeno je i zašto?
Jedan od načina da sačuvamo zdravlje životinja je pravilna ishrana i redovna ispaša. Pašnjaci, livade i travnjaci se u te svrhe mogu iskoristiti kako ispašom, tako i košenjem, ali su prinosi sa naših livada i pašnjaka, nažalost niski.
Prema rečima savetodavca za stočarstvo Neđeljka Pipovića iz PSS Knjaževac prosečan prinos sa naših prirodnih pašnjaka iznosi 0,5 tona po hektaru, a prirodnih livada 2,1 tona po hektaru. Što se tiče sejanih livada, prinos se kreće oko 10 tona po hektaru.
"Grlo telesne mase 550 kilograma dnevno popase između 30 i 100 kilograma zelene mase", otkriva Pipović.
Od domaćih životinja, dodaje, ovca najviše koristi kabastu hranu. Na prirodnim pašnjacima koriste oko 80 odsto zelene mase, a na kultivisanim sejanim travnjacima i više.
"Prema nekim podacima od 600 pašnjačkih livada, ovce jedu oko 570 vrsta, goveda, kao veliki probirači samo 56 vrsta, a konji 82", navodi savetodavac i dodaje da na površini od jednog hektara dobrog pašnjaka može da se napasa oko 80 do 150 ovaca, na srednje dobrim 60 do 100, a na slabijim svega 30 do 60.
Brzina regeneracije trava je različita i zavisi od godišnjeg doba. Ovaj podatak je od izuzetnog značaja kako bi se pašnjak ili livada pravilno iskoristili.
"Najintenzivniji porast trava je u periodu maj/jun i to 5-8 milimetara na dan. To znači da se pašnjak ili livada regeneriše za 15 do 24 dana. U julu i avgustu porast je oko 4 milimetara dnevno. U tom slučaju regeneracija traje oko 30 dana", pojašnjava naš sagovornik.
Kada je reč o regeneraciji tokom septembra i oktobra meseca, ona je veoma usporena i trave rastu svega 1 do 3 milimetara.
Na pitanje, kako se životinje ponašaju na pašnjaku, Pipović odgovara.
"Pri obilju paše ovce pasu oko 7 časova dnevno i popasu oko 700 do 800 grama zelene trave za jedan sat. Kako trave sazrevaju tako se vreme ispaše produžava. Suštinski, ovce produženom pašom i do 11,5 sati dnevno nadoknađuju smanjenje travne mase koju mogu da popasu. Životinje vole da pasu rano ujutru i kasno popodne ili uveče. Ne vole da pasu kada intenzivno pada kiša ili u najtoplijem delu dana".
Na pašu se životinje, dodaje on, moraju postepeno navikavati 8 do 10 dana. To znači da im pre izlaska na pašnjak treba dati seno. Teranje stoke na rosnu i mokru travu može dovesti do naduna i drugih problema kao što su pojave parazitarnih oboljenja, naročito metilja.
"Najbolje je da dužina trave bude 15 centimetara, između ostalog i zbog toga što se paraziti uglavnom zadržavaju na nižim delovima biljke. Ovce spadaju u rizičnu grupu, jer pasu i niže delove biljaka", napominje Pipović.
Kako dalje ističe, pašnjak bi trebao da se odmori 6 meseci zbog mirisa balege i urina, zbog čega životinje nerado pasu. Prekomerna ispaša i zagađenje zemljišta uzrokovano životinjama koje se gaje na organskoj farmi treba biti ograničen. Savetodavac nam pojašnjava i zašto.
"U organskoj stočarskoj proizvodnji broj grla po jedinici površine sme da proizvede najviše 170 kilograma azota po hektaru. Tu količinu u proseku proizvede 14 jagnjadi starosti do 6 meseci ili 13,3 ovaca ili koza, 2 krave u laktaciji, 6,5 priplodnih krmača, 230 koka nosilja, 580 pilića za tov ili 120 ćurana".
Domaće životinje, zaključuje on, instiktivno ne jedu otrovne i škodljive biljke. Najčešće se otruju ili razbole mlade životinje koje su prvi put na ispaši, kao i životinje donete iz drugih krajeva.
Tagovi
Autorka