Kako prepoznati grlo koje donosi veći profit, i to već s 15 dana starosti?

Kako prepoznati životinju koja donosi veći profit, i to već s 15 dana starosti? Genetika danas nudi odgovore koje farmeri još jučernisu mogli ni da zamisle Dalo se to zaključiti nakon stručnog izlaganja Dubravka Pocrnje, stručnog savetnika za govedarstvo u Odsjeku za animalnu proizvodnju i tehnologiju Federalnog agromediteranskog zavoda tokom sastanka u FAZ-u u susednoj BiH.

Ovaj ekspert za stočarstvo govorio je o tome kako savremene genetske metode, uz pomoć tehnologije i precizne analize, postaju važni alati u unapređenju stočarske proizvodnje. U sklopu svoje prezentacije predstavio je i elemente modernog uzgojno-selekcijskog rada, s fokusom na genetski potencijal i ekonomsku efikasnost proizvodnje.

U središtu svakog uzgojnog programa, nalazi se jasno definisan cilj: povećanje efikasnosti, smanjenje troškova, ušteda rada i povećanje profita. Tehnologija, kako ističe Pocrnja, treba da služi proizvođaču, a ne obrnuto, a krajnji cilj svakog programa je komercijalnog karaktera.

Funkcionalna šema uzgoja

Postoje različiti modeli uzgojnih programa. Jedan od njih je sa horizontalno, ravnom strukturom, gde gotovo sve ženke mogu biti uključene u uzgoj. U ovom modelu udruženja uzgajivača često ima značajniju ulogu u odabiru mužjaka.

"Drugi tip su programi sa selekcijskim nukleusom, koji mogu biti zatvoreni ili otvoreni. U zatvorenim, priplodne životinje su koncentrisane u specijalizovanim farmama, dok otvoreni modeli omogućavaju uključivanje visokovrednih jedinki iz opšte populacije", pojašnjava Pocrnja.

Svaki ozbiljan uzgojni program, dodaje, mora počivati na preciznom prikupljanju podataka: fenotipskih, genotipskih, rodovničkih i proizvodnih. Genomska analiza putem DNA uzorkovanja sve više dobija na značaju, a sve metode moraju biti standardizovane prema međunarodnim normama (ICAR, ISAG).

Koji alati i testovi mogu pomoći farmerima da povećaju proizvodnju?

Genetski modeli koji se koriste uključuju linearne mešovite modele (LMM), BLUP metodu, genomske selekcione modele (GS), studije asocijacije na nivou genoma (GWAS) i metode mašinskog učenja.

"Ovi modeli omogućavaju preciznu analizu i selekciju životinja s najvišim genetskim potencijalom", kaže Pocrnja.

Genetika u praksi

Kroz genetsku selekciju poboljšava se kvalitet i potencijal stada. Osobine poput prinosa mleka, udela masti i proteina, lakše telenje i stopa gravidnosti kćeri, direktno su povezane sa genetskim nasleđem. Korišćenje EBV (projenjene uzgojne vrednosti) i parametra net merit omogućava proizvođačima da donesu bolje selekcijske odluke.

U praktičnom primeru koji je Pocrnja predstavio, prikazana je razlika između dva bika iz istog stada.

"Iako slične mase, jedan bik je imao znatno bolju konverziju hrane. Takva razlika se ne može uočiti vizualno, ali genetskom analizom postaje očita, razlika u potrošnji hrane na godišnjem nivou može da iznosi i nekoliko tona, što značajno utiče na ekonomiku proizvodnje", pojasnio je ovaj ekspert.

Trošak hrane pod kontrolom

Trošak hrane može činiti i do 70 odsto varijabilnih troškova u stočarskoj proizvodnji. Zato je selekcija životinja sa boljom iskoristivošću hrane jedan od najvažnijih ciljeva. Parametar NFE (net feed efficiency) u korelaciji je s EBV-om i koristi se za predikciju efikasnosti na individualnom nivou.

"U praksi to znači bolji metabolički učinak, brži prirast i manji trošak hrane za isti output. Ovakva selekcija je ključna za profitabilnost, naročito u tovnom govedarstvu", naglasio je.

Evaluacija uzgojnih programa uključuje analizu proizvodnog sistema, proveru matičnih knjiga, praćenje podataka i usklađenost sa ciljevima. Korišćenjem softverskih alata poput AlphaSimR može se pratiti genetski napredak i ekonomski učinak.

Kao zaključak, Pocrnja ističe da se već u ranoj dobi životinje, već s 15 dana starosti, putem genomske analize može dobiti uvid u njen potencijal, izražen kroz postotak. Takav pristup omogućava uzgajivačima da unapred znaju s kakvim materijalom raspolažu i planiraju selekciju sa većom sigurnošću.