Poroznost kostiju - osteomalacija može nastati u slučajevima kada organizam ovaca gubi veće količine kalcijuma i fosfora putem mleka, odnosno kada se znatne količine tih minerala koriste za izgradnju skeleta ploda kod bremenitih ovaca, uz nedovoljno unošenje minerala putem hrane. Lečenje se sastoji u davanju mineralnih preparata, naročito kalcijuma i fosfora, a zatim i vitamina D.
Osteomalacija (poroznost kostiju) predstavlja slabost kostiju ovaca, koja nastaje kao posledica gubitka minerala (kalcijuma i fosfora), koji daju čvrstinu kostima. To je hronično oboljenje, a javlja se pretežno kod bremenitih ili kod ovaca u punoj laktaciji. Prema rečima diplomiranog inženjera poljoprivrede Radoslava Vujića, osteomalacija se naročito ispoljava tokom sušnih godina i u regionima gde su pašnjaci podvodni, to jest gde je kvalitet trave loš.
Poroznost kostiju kod ovaca nastaje iz dva osnovna uzroka:
Slabost kostiju može nastati u slučajevima kada organizam gubi veće količine kalcijuma i fosfora putem mleka, odnosno kada se znatne količine tih minerala koriste za izgradnju skeleta ploda kod bremenitih ovaca, uz nedovoljno unošenje minerala putem hrane. Da bi organizam ovaca nadoknadio gubitak ovih minerala i održao potreban nivo u krvi, on koristi minerale iz sopstvenih kostiju, tako da posle toga one postaju slabe, savitljive i neotporne. Ta pojava se zove demineralizacija, a samo oboljenje osteomalacija. U nastajanju osteomalacije značajnu ulogu igra i nedostatak vitamina D.
U početku oboljenja životinje ne pokazuju znake koji bi pobudili sumnju da se radi o osteomalaciji. U kasnijoj fazi, primećuje se kod ovaca nastran apetit, koji se ispoljava u lizanju zidova, uzimanje prostirke, pijenju osoke i slično. Obolele životinje su slabe na nogama i zato pretežno leže, gube apetit i mršave. Sjagnjene ovce rađaju slabo vitalnu jagnjad, neotpornu i podložnu drugim oboljenjima. Ovce u laktaciji smanjuju mlečnost, a vuna je slabog kvaliteta.
Lečenje obolelih ovaca sastoji se u davanju mineralnih preparata, naročito kalcijuma i fosfora, a zatim i vitamina D. Pre nego što se životinjama daju mineralni dodaci, dobro je da se ispita krv na sadržaj minerala kalcijuma i fosfora, kako bi se na osnovu toga odredilo koji mineral nedostaje. Tek nakon toga, može se pristupiti davanju odgovarajućih mineralnih preparata. S obzirom da se nedostatak minerala najčešće ispoljava u zimu i rano proleće. U to vreme ne potrebno ovcama priteći u pomoć i mineralne dodatke im ubacivati u hranu. To se naročito odnosi na sjagnjene ovce, kao i one koje su u najvećoj laktaciji. Dodavanje minerala se mora obavljati i za vreme sušnih godina, kada je hrana siromašna kalcijumom. Ako se ovce hrane pretežno senom i lucerkom, njima nedostaje fosfor i zato im treba davati zrnastu hranu, mekinje i slično.
Povezana stočna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor