Dužina tova kao i utrošak hrane su različiti, što zavisi od željene telesne mase na kraju tova i načina gajenja.
Iako može biti profitabilna, kod nas je uzgoj ćuraka, nažalost, najmanje zastupljena grana živinarstva i najčešće je na nivou hobija ili retkih, malih farmi. Ćureće meso je izuzetno traženo, a proizvodnja ove vrste živine se odvija na ekstenzivan, intenzivan ili poluintenzivan način. Ekstenzivni način je kod nas gotovo napušten, dok intenzivno gajenje podrazumeva potpuno kontrolisane uslove smeštaja, ishrane i preventivne zdravstvene zaštite.
Savetodavac za stočarstvo Ivanka Nikolić iz PSSS Knjaževac ističe da su prvi dani života najkritičniji period kod uzgoja ćurki.
"Ćurići su osetljiviji od podmlatka druge živine i to do starosti od oko dva meseca. U prvim danima života ćurići su jako osetljivi na temperaturna kolebanja, promaju, vlagu i prenaseljenost", ističe Nikolićeva.
Najpre ih treba "učiti" da piju vodu i jedu, pa je iz tih razloga pomoć čoveka u prvim danima neophodna i značajna.
"U prvoj nedelji života ćurića, temperatura treba da bude između 35 i 38 stepeni, dok se od druge nedelje postepeno smanjuje za oko tri stepena nedeljno, do vrednosti od 20 do 21 stepen".
Ćurići, kaže savetodavac, znaju dobro da razlikuju boje, pa je poželjno u hranilice staviti izdrobljena zrna crvenog kukuruza, kako bi ih jarka boja privukla na uzimanje hrane. Preporučuje se da hranilice i pojilice budu, između ostalog i dobro osvetljene.
Kada je reč o prostirci, najbolje je koristiti piljevinu mekog drveta, slamu ili neki drugi materijal koji dobro upija vlagu. Za smeštaj ćuraka neophodno je obezbediti dovoljno podnog prostora, kao i prostora na hranilicama i pojilicama.
"Na jednom metru kvadratnom, do četvrte nedelje života može se smestiti 12 ćurića. U nastavku tova, u intenzivnom uzgoju može biti maksimalno 34 kilograma žive mase po kvadratu, a u ekstenzivnom i poluintenzivnom 25 kilograma", pojašnjava naša sagovornica.
Tov ćuraka isplativ, ali - problem nedostatak tržišta i uvoz mesa
U prenaseljenim objektima, dodaje ona, prirasti su slabiji, jer se javlja kanibalizam, pa su samim tim i gubici povećani.
Kada je reč o ishrani ove živinarske vrste, bazirana je na peletiranoj hrani, s tim što veličina peleta i sadržaj hranljivih materija zavisi od uzrasta.
"Mladima je neophodno obezbediti visoko kvalitetnu hranu, naročito u prvim danima života, ali i kasnije. U ishrani se koriste četiri do pet smeša različitog sadržaja hranljivih materija", navodi Nikolićeva i dodaje da se u prve četiri nedelje koriste smeše sa 28 odsto proteina, sledeće četiri nedelje koriste se smeše sa 24 odsto proteina, zatim se prelazi na one koje sadrže 20 odsto i od 14 nedelje, pa do kraja tova smeše sa 16 odsto proteina.
Dužina tova kao i utrošak hrane su različiti, što zavisi od željene telesne mase na kraju tova i načina gajenja.
"Osnovni sastav hrane za ćurke je kukuruz (40-60%), sojina sačma (20-30%), suncokretova sačma, stočno brašno ili premiks i mineralno-vitaminski dodaci".
Prema rečima savetodavca za stočarstvo, prosečna težina ženke na kraju tova je šest do osam kilograma, a za mužjake 12 do 18 kilograma.
"Trajanje tova kod lakih hibrida to jest ženki je od 12 do 14 nedelja, dok je tov mužjaka nešto duži, i iznosi od 18 do 22 nedelje. U praksi se najčešće ženke kolju ranije, imaju manju masu i mekše meso, dok se mužjaci kolju kasnije, imaju veću masu, samim tim i veći prinos", zaključuje Nikolićeva.
Tagovi
Autorka