Živko Kojić - Bata imao je mešaonu, a onda je odlučio da, kao nekada njegov deda i pradeda, bude vinogradar i vinar. Na površini manjoj od jednog hekara ima 3800 čokota, a oko vrata bronzanu medalju za belo vino.
U bačkopalanačkom ataru, gde se najčešće gaje ratarske kulture ili zasniva povrtarska proizvodnja, podignut je i jedan vinograd. Pre nekoliko godina zasadio ga je Živko Kojić - Bata, nakon što je čvrsto rešio da se više ne bavi proizvodnjom stočne hrane već da, kao nekada njegov deda i pradeda, bude vinogradar i vinar. I dok ratari ovih dana obilaze svoje ozime useve, u vinogradu je njegov vlasnik reizidbom započeo sezonu radova.
Do pre nekoliko godina Kojić se bavio poslovima koji nisu imali ništa zajedničko sa vinogradima, grozdovima i vinom, a onda je sticajem okolnosti rešio da zasadi vinovu lozu. Sopstvenim sredstvima, na jednoj od svojih parcela, pre nekoliko godina podigao je zasad. Sada može da se pohvali vinima istančanog ukusa i posebne arome, iz sopstvene vinarije .
"Godinama sam bio vozač, a kasnije sam otvorio mešaonu stočne hrane, ali sam je nakon sedam godina rada zatvorio. Studiozno sam razmišljao čime da se bavim, a da ne zavisim od drugih, tako sam doneo odluku: ni ratarstvo, ni maline, ni jabuke, a ni povrće kao što je radio moj otac, već kao moj deda - grožđe koje ću ili prodati ili staviti u preradu. U Bačkoj Palanci je nekada bilo vinogradara, ali sam sad jedini koji ima značajniji zasad" , kaže ovaj pedesetdevetogodišnji vinogradar.
Na površini manjoj od jednog hekara ima 3800 čokota. Mešaonu stočne hrane je renovirao i pretvorio u vinariju.
"Bio sam uporan, jer sam želeo da imam svoj svoj vinograd. Prvo sam zasadio tamjaniku, traminac, šardone i rizling, a godinu dana kasnije hamburg, muskat italija i kardinal", objašnjava Kojić.
Kojić napominje da ima još dvanaest jutara zemlje, ali ih ne obrađuje, jer smatra da je ratarstvo na malim površinama neisplativo. To zemljište daje u arendu, a potpuno je posvećen vinogradu. Da li će ga proširiti ni sam ne zna, jer su mu se deca nakon završetka školovanja zaposlila u gradu, a on je, kako često kaže, potpuno zadovoljan i ovim obimom proizvodnje.
"Ja sam među čokotima i buradima zadovoljan. Prošlogodišnji rod doneo mi je kvalitetno grožđe i za prodaju i za preradu, tako da sam imao oko 1600 litara vina. O kvalitetu najbolje govori bronzana medalja koju sam nedavno dobio za kvalitet belog vina na Međunarodnom sajmu vina u Temerinu", kaže Kojić i napominje da očekuje da mu ovo priznanje otvori vrata kada je u pitanju popularizacija, prodaja i plasman njegovog vina.
Tokom januara i februara bilo je dosta hladnih dana, ali se za rod ovaj vinogradar ne plaši. Kako kaže, vinova loza je kao korov - ima snage i isteraće, biće i ove godine roda, pa tako i vina.
Foto: Rada Milišić
Tagovi
Autorka