U savremenom voćarstvu prihranja voćaka je veoma važna agrotehnička mera. Takav je slučaj i u intenzivnom uzgoju višanja. Evo nekoliko saveta stručnjaka o tome na šta treba obratiti pažnju kada je reč o prihranjivanju te voćne vrste.
Kada je reč o savremenim zasadima višanja, stručnjaci savetuju da je najbolja kombinacija različitih metoda za utvrđivanje potreba za hranivima. Od organskih đubriva, preporučljivo je korišćenje 20-30 tona stajnjaka po hektaru. On se rastura u jesen, pre osnovne obrade zemljišta, da bi se uneo na veću dubinu. S obzirom na produženo delovanje stajnjaka, preporučuje se njegovo unošenje u zemljište na svake 3 godine.
Diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva, Mihajlo Žikić, objašnjava da se fosforna i kalijumova đubriva rasturaju svake godine u jesen pre osnovne obrade zemljišta, kako bi se obradom unela na što veću dubinu. To se savetuje zbog slabe pokretljivosti pomenutih elemenata u zemljištu. Za tu namenu mogu da se upotrebe NPK đubriva koja ne sadrže azot (npr. 0:10:30, 0:15:30), ili đubriva sa nižim sadržajem azota (npr. 8:16:24).
Zbog lake pokretljivosti azota u zemljištu, azotna đubriva se dodaju tokom vegetacije, u dva navrata, u fazi kretanja vegetacije i neposredno pred cvetanje. Od azotnih đubriva najčešće se koristi KAN (27% azota). KAN se koristi na kiselim zemljištima, dok se na alkalnim zemljištima upotrebljava urea (46% azota). Na izrazito alkalnim zemljištima se koristi amonijum-sulfat (21% azota). Azotna đubriva, u nitratnom obliku, se rasturaju po površini obično pred kišu, bez unošenja u zemljište, dok se đubriva u amonijačnom obliku unose u zemljište obradom, zbog mogućih gubitaka amonijaka isparavanjem.
U zasadima višanja u kojima je postavljen sistem za navodnjavanje "kap po kap", može se obavljati i zalivanje vodom u kojoj su rastvorena đubriva (fertigacija). Obično se jedan deo azotnog đubriva dodaje rasturanjem KAN-a, a preostala količina potrebnog azota fertigacijom. Poželjno je da ta đubriva, osim azota, u svom sastavu imaju i fosfor (koji je značajan naročito u periodu cvetanja jer dovodi do povećanja prinosa i kvaliteta plodova) i kalijum (sprečava se deficit tog elementa, naročito na peskovitim zemljištima i kod slabo bujnih podloga). Takav način prihrane sprovodi se do kraja jula.
Kao dopunska mera ishrane primenjuje se i folijarno prihranjivanje, to jest prskanje nadzemnih delova voćke, pre svega listova, rastvorima biogenih elemenata u maloj koncentraciji (0,1-0,5%). Tako se uglavnom otklanja deficit mikroelemenata, ili se sprečava pojava deficita. Takva đubriva najčešće predstavljaju smeše pojedinačnih soli makroelemenata i mikroelemenata. Folijarno đubrenje primenjuje se u kombinaciji sa prskanjem protiv bolesti i štetočina. Ono se ne sme primenjivati pri visokim temperaturama vazduha, zbog mogućeg oštećenja lista.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor